poliritmija (grč.), istodobno zvučanje dvaju nesrodnih ritmičkih oblika, pri čemu se gl. metrički akcenti u taktovima podudaraju ili razilaze. P. je jedna od bitnih značajki polifone glazbe u kojoj svaka dionica ima vlastiti melodijski i ritmički tok. Znatno se primjenjuje u suvr. glazbi, ima je u jazzu i u glazbi izvaneur. naroda.