poluglas 1. Općenito u jezikoslovlju, naziv za sred. samoglasnik ý (šva) koji se čuje kada se izdvojeno izgovara suglasnik. Taj se glas u nekim našim tekstovima (književnima, pa i u stručnima) obilježava apostrofom (doš’l). 2. U jezikoslovlju u vezi sa staroslav. i praslav. jezikom, naziv za reducirane glasove vokalnoga sustava, bilježe se slovima ú (to se slovo zove jor) i ü (zove se jer). Nastali su na koncu praslav. razdoblja, od kratkih u i i.