pontifeks (lat.), u ant. Rimu, član svećeničkoga kolegija koji je imao najvišu vlast u vjerskim pitanjima; na čelu kolegija bio je p. maximus. Članovi su uređivali kalendar, vodili drž. anale, bili su savjetnici kraljeva, a u starije doba nadzirali su tehn. radove (odakle vjerojatno i naziv). Car August spojio je u svojoj osobi vrhovnu polit. i vjersku vlast. U zap. kršćanstvu, od III. st. naziv za papu, često podrugljiv, od V. st. često počasni papin, rjeđe i biskupski naziv; od Tridentskoga sabora naziv isključivo za papu (P. apostolicus, P. Romanus).