poputčiki (rus. suputnici), termin kojim se u rus. književnosti poslije 1917. služila marksistička kritika kako bi označila one pisce iz redova predrevoluc. inteligencije koji su pokazivali simpatije prema Revoluciji, ali u svojim djelima nisu polazili sa stajališta radničke klase i Partije. U djelima poputčika neki sovj. kritičari (Voronski, Polonski) vide tzv. prijelaznu literaturu. Nakon odluke o raspuštanju umj. organizacija (1932), naziv je nestao iz uporabe.