Poreč, unutrašnjost Eufrazijeve bazilike
Poreč
Poreč (tal. Parenzo), grad na zap. obali Istre; 10 tis. st. Staro središte grada smješteno je na poluotoku, od kopna odvojenim umjetnim prokopom, a s mora zaštićen otokom Sveti Nikola. Prvi voj. logor na mjestu današnjega grada osnovali su Rimljani. Na tom mjestu razvio se utvrđeni grad koji prerasta u adm. središte Colonia Iulia Parentium. Od 1267. pod upravom Venecije. Iz tog razdoblja sačuvane su brojne grad. građevine. U XV. st. izgrađene ist. kule i zidine (do danas očuvane). Nakon kratka razdoblja franc. vlasti, 1815. dolazi pod upravu Austrije. Od 1861. do kraja I. svj. rata P. je središte regionalne uprave u Istri. Parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd iz Trsta otvara 1844. izletničku liniju u koju je uključen i P., a 1845. tiskan je prvi turist. vodič. Potkraj XIX. st. izgrađen je prvi hotel (Alla cittá di Trieste), a 1910. prvi veći hotel (Rivijera). Nakon II. svj. rata započinje jači razvoj turizma. J od grada nalaze se turist. kompleksi Plava laguna i Zelena laguna, a s od grada naselje Pical. Najznačajniji simbol P. je Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana), od 1997. na Uneskovu popisu svj. kult. baštine. Ostale znamenitosti: Kapitolijski i Neptunov hram (II. st.), Kanonička kuća (XIII. st.), franjevačka crkva, u XIX. st. pregrađena u Istarsku sabornicu, više palača od XV. do XVII. st. peterokutna kula na ulazu u grad iz XIII. st., više crkava i dr.