Kruno Prijatelj
Prijatelj, Kruno, hrvatski povjesničar umjetnosti (Split, 1. VII. 1922 – Split, 27. VI. 1998). Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Splitu je bio ravnatelj Galerije umjetnina, profesor na zadarskom i zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Član JAZU te mnogih inozemnih akademija. Sustavno istraživao, proučavao i tumačio hrvatsku umjetnost od antike do XX. stoljeća, poglavito dalmatinsko slikarstvo (dalmatinska slikarska škola XIV–XVI. stoljeća, manirizam, barok, umjetnost XIX. stoljeća; renesansni i barokni majstori iz Dalmacije koji su djelovali izvan domovine te djela stranih majstora XIV–XIX. stoljeća u Dalmaciji i Istri). Terenskim istraživanjima otkrio mnoge umjetnine, odredio važne umjetničke opuse (Blaž Jurjev Trogiranin). Autor mnogobrojnih monografija (Andrija Medulić Schiavone, 1952; Ivan Duknović, 1957; Juraj Ćulinović, 1961; Splitska katedrala, 1991). Pisao i o hrvatskim modernim slikarima (E. Vidović, I. Job, J. Plančić) te predstavljao javnosti mlade slikare i kipare (N. Nobilo, M. Mijić).