prijedlog (prepozicija), riječ koja izriče odnos između onoga što znače imenica ili na što upućuje zamjenica, prema drugim riječima u rečenici: otišla je na ručak, došao je do riječi, ostao je bez daha, bila je u knjižnici itd. Većinom dolaze ispred riječi u odgovarajućem padežu (samo neki mogu doći iza riječi: radi, nasuprot, unatoč, usprkos, uprkos). Po nastanku imamo proste prijedloge (na, o, bez, s, protiv…) i složene (iznad, ispod, između, nadomak, nadohvat…). Izvedeni su prijedlozi oni koji su nastali okamenjivanjem kakva oblika imenice (kraj, duž, mjesto…, pomoću, povodom, prilikom…) te oni koji se upotrebljavaju i kao prijedlozi (s imenicama) i kao prilozi (s glagolima) (blizu njega, doći blizu). Većina naših prijedloga ide s jednim padežom (s genitivom: bez, do, iz, kod, od, zbog…; s dativom: k; s akuzativom: kroz, niz, uz; s lokativom: pri, prema), neki s dva (protiv, nakon, s, na, pod…) ili s tri (samo u, za). Mnogi prijedlozi služe i kao prefiksi (naići na njega, izaći iz kuće). U jezicima koji su izgubili padežne nastavke, padežni se odnosi izriču prijedlozima.