psihopatologija (grč.), općenito učenje o duševnim bolestima; istraživanje abnormalnih duševnih pojava; interdisciplinarno područje kojim se bave neuroznanost, klinička psihologija i psihijatrija. Najvažnija su područja istraživanja različiti poremećaji: ponašanja (vanj. izgled, držanje, gestikulacija i sl.), svijesti (smanjena reakcija na okolinu), orijentacije (odnosi se na vrijeme, mjesto i osobnost bolesnika), pažnje (odnosi se na stupanj budnosti, izdržljivosti i usmjerenosti pažnje), afektiviteta (iradijacija osjećaja), opažanja (pojačani kod neuroze i depresije te smanjeni kod uzbuđenja i straha; obmane osjetila: iluzije, halucinacije). Daljnji poremećaji mogu biti: mišljenja (autizam, shizofrenija, manija itd.), pamćenja (skleroza, amnezija), shvaćanja (u stanju psihoze, psihomotornog uzbuđenja), inteligencije (kod slaboumnosti), ličnosti (derealizacija, transformacija ličnosti, višestruka ličnost, rascjep ličnosti), volje (hipobulija, automatizam, negativizam, eholalija itd.) i nagona (za samoodržanjem, seksualnih nagona).