Pupačić, Josip, hrvatski pjesnik i kritičar (Slime, kraj Omiša, 19. IX. 1928 – otok Krk, 23. V. 1971). Po završetku studija zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (starija hrvatska književnost). Urednik i član redakcije časopisa Krugovi i Književnost, susastavljač Antologije hrvatske poezije 20. stoljeća, 1966. Pupačićeve rane pjesničke zbirke (Kiše pjevaju na jablanima, 1955; Mladići, 1955), prihvaćene od kritike i publike, pokazuju osobine njegova poetskog izričaja i u motivskom i u formalnom smislu: zavičajna tematika i jednostavna lirska stilizacija. U središnjoj fazi (Ustoličenje, 1965; Oporuka, 1965; Moj križ svejedno gori, zbirka objavljena posmrtno 1971) okreće se povijesnoj tematici i kulturnoj baštini, a jezik se usložnjava prema filozofskom izričaju. Usprkos kratku životu, Pupačić je stvorio cjelovit pjesnički opus i cijenjen je kao jedna od najosebujnijih pjesničkih figura druge polovine XX. stoljeća u hrvatskoj književnosti.