Quasimodo, Salvatore, tal. pjesnik (Modica/Ragusa, 20. VIII. 1901 – Napulj, 14. VI. 1968). Napustivši inženjerski posao, u potpunosti se posvećuje književnosti kao pjesnik i predavač. Tridesetih godina objavio nekoliko pjesničkih zbirki (Vode i zemlje, Potopljena oboa, Miris eukaliptusa, Erata i Apolon) koje ga svrstavaju među ključne pjesnike tal. hermetizma. Visoko senzibiliziran za pitanja pjesničkog jezika, tematizira – uz klas. lirske topose – tal. stvarnost nakon II. svj. rata. Ostala važ. djela: I začas pada večer; Dati i imati; Neprispodobiva zemlja. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1959.