Radičević, Branko, srpski pjesnik (Slavonski Brod, 28. III. 1824 – Beč, 1. VII. 1853). Njegova poezija pripada razdoblju predromantizma te predstavlja radikalni prekid s pseudoklasicističkom lirikom. Oslanja se na usmeno lirsko pjesništvo, ali dijelom i na njemački romantizam. Tijekom života objavio dvije zbirke pjesama, jednako naslovljenih Pesme, u kojima slavi život i u srpsko pjesništvo uvodi erotske motive. Najpoznatije mu je djelo Đački rastanak u kojem tematizira nostalgiju, integrirajući pritom ritmove narodne poezije. Ostala djela: epovi (Hajdukov grob, Gojko, Uroš, Stojan), pripovijetke u stihovima (Utopljenica, Osveta).