radiologija (lat.; grč.), znanost o primjeni ionizirajućeg i drugih vrsta zračenja u dijagnostičke i terapijske svrhe. Izvorno je poimala uporabu rendgenskih zraka (rendgenologija), no s vremenom je obuhvatila u liječenju uporabu radioaktivnih â-zraka i ă-zraka (radioterapija), a u dijagnostici primjenu neionizirajućih zraka kao ultrazvuka i magnetske rezonancije. Klasična dijagnostička r. temelji se na svojstvu da rendgenske zrake prodiru kroz tkiva, apsorbirajući se više ili manje u tkivima različite gustoće, čime se na fotografskom filmu ili fluorescentnom zaslonu stvara kontrastna slika. Takve se “nativne” snimke rabe pri radiološkom pregledu kostiju, zubi, pluća, za dokazivanje bubrežnih ili žučnih kamenaca, za ustanovljenje “nivoa” kod ileusa, pri pregledu dojke (mamografija) i dr. Šuplji se organi ispunjavaju kontrastnim sredstvima za prikazivanje dišnih putova (bronhografija), jednjaka, želuca i crijeva (“pasaža”), žučnog mjehura i pripadajućih vodova (biligrafija, kolecistografija), mokraćnih putova (intravenska urografija, retrogradna pijelografija), maternice i jajovoda (histerosalpingografija), krvnih i limfnih žila (angiografija, arteriografija, flebografija, koronarografija, limfografija), kralježničnoga kanala (mijelografija), moždanih komora (ventrikulografija) i dr. Jači se kontrast dobiva kompjutoriziranom tomografijom (CT) i magnetskom rezonancijom (MR ili NMR). Intervencijska r. bavi se liječenjem bolesti različitim perkutanim (preko kože, odn. kroz kožu) postupcima koji se izvode uz vizualnu radiološku kontrolu: uvođenje balonskih katetera u krvne žile radi širenja njihova lumena (PTA, perkutana transluminalna angioplastika, posebice u koronarne krvne žile: PTCA), odstranjivanje bubrežnih kamenaca (perkutana nefrolitotripsija), odstranjivanje apscesa ili sadržaja cista (drenaža) i dr. U liječenju se koriste kontaktni izvori radioaktivnog zračenja: igle (kod liječenja kožnih tumora), pločice (kod liječenja očnih tumora), ili se tumori zrače s određene udaljenosti (telekobaltna terapija).