raketa (njem. iz tal.) 1. Letjelica koja se kreće koristeći se principom akcije i reakcije (III. Newtonov aksiom), pri čemu se za postizanje akcije potencijalna energija raketnoga goriva pretvara u kinetičku energiju produkata njegova izgaranja. Noseći sa sobom i sredstvo za izgaranje goriva, ne ovisi o atmosferskom kisiku pa može i u vakuumu (svemiru) proizvoditi potrebnu pogonsku silu. Iako postoje različiti oblici pogonskih goriva, danas se ugl. koriste čvrsta i tekuća goriva. Služe za lansiranje satelita, svemirskih brodova, orbitalnih postaja, međuplanetarnih letjelica (tzv. raketa nosač), zatim za nošenje projektila (npr. balističkih), za dizanje istraž. sondi u visoke slojeve atomosfere, za priređivanje vatrometa, za odašiljanje signala i dr. 2. Vrsta vrlo sofisticiranog oružja različite veličine i s različitim bojnim glavama, mogu se upotrijebiti pojedinačno ili u moćnim → raketnim sustavima . Voj. rakete načelno se dijele prema mjestu lansiranja i mjestu gdje se nalazi cilj pa postoje klase: zemlja-zemlja, zemlja-zrak, zrak-zrak, zrak-zemlja, more-more, more-zemlja, obala-more, podmornica-zemlja, more-zrak.
raketa, Patriot
raketa, Bloodhound 64
raketa, Stinger
raketa, Atlas
raketa, Saturn 5
raketa, Harpoon