raspravna maksima, pravilo po kojem je sud obvezan temeljiti svoju odluku isključivo na procesnom materijalu, tj. na činjenicama i dokazima koje su mu pružile stranke u postupku, pa prema tome nije ovlašten sam prikupljati činjenice i dokaze koje stranke nisu same iznijele pred sud. Primjenjuje se u parničnom pravu, s iznimkom statusnih postupaka, gdje sud može i sam utvrđivati relevantne činjenice, ako na temelju opravdane sumnje može zaključiti da bi prešućivanjem nekih činjenica jedna od stranaka mogla raspolagati pravima koja joj ne pripadaju.