ratifikacija (lat.), postupak i čin kojim ovlašteno tijelo ili institucija prihvaća i potvrđuje međunar. ugovor ili sporazum kao obvezatan; potvrđivanje, odobrenje; akt kojim najviše tijelo vlasti države, čije su punomoćnici zaključili ugovor, odobrava ugovor; formalni prav. dokument kojim država na međunar. planu izražava svoj konačni pristanak da bude vezana ugovorom. Ratifikacijski instrument, formalna isprava, potpisana od najvišega predstavnika države, koja sadrži ugovor, odn. informaciju o tome da je ugovor dobio potvrdu i obećanje da će ugovor biti izvršen u dobroj vjeri.