Ravenna, Sant’Apollinare Nuovo
Ravenna, mauzolej Gale Placidije, oko 425.
Ravenna, gl. grad istoimene provincije, regija Emilia–Romagna, sjeveroist. Italija; 138 204 st. Leži na sutoku rijeka Ronco i Montone, 10 km od obale Jadranskoga mora. Središte poljoprivr. okolice. Rafinerije nafte; prehr., petrokem. ind., proizvodnja građev. materijala i namještaja. Kanalom Candiano (Naviglio Corsini) povezana s lukom Corsini (Marina di Ravenna) na jadranskoj obali. Turizam. Arheol. muzej; akademija umjetnosti. Crkve Sant’Apollinare Nuovo, Sant’Apollinare in Classe, San Vitale, San Francesco, San Giovanni Evangelista s očuvanim biz. mozaicima. Mauzoleji Gale Placidije, ostrogotskoga kralja Teodorika. Danteov grob. Poznata ravenska biblioteka Biblioteca Clasense s mnogobrojnim inkunabulama, pergamenama i rukopisima; u posebnoj su prostoriji sačuvana sva Danteova djela. Grad su vjerojatno utemeljili Etruščani (←V. st.). Za cara Augusta važan pom. grad i uporište rim. mornarice na Jadranu. God. 402, u doba vladanja cara Honorija (395–423), postaje gl. grad zap. dijela Carstva; od 476. zauzima je Odoakar, a 493. Teodorik, za kojega postaje središtem države Ist. Gota. God. 540. osvaja je biz. vojskovođa Belizar. R. tada postaje gl. grad biz. prefekture Italije. U VI. st. sjedište je istoimenog egzarhata, u sastavu kojega se nalazila i Dalmacija. God. 751. zauzimaju je Langobardi; 754. osvaja je franački kralj Pipin Mlađi i dariva papi Stjepanu II. (756). Gradom su faktički upravljali ravenski nadbiskupi; 1275–1441. vlast nad gradom drži gibelinska obitelj Polenta, a zatim Mlet. Republika. God. 1509. vraćena u papinski posjed; otada u sastavu Papinske Države (osim za franc. vlasti 1796–1815) do 1860, kada je uključena u Kraljevinu Italiju.