realizam, J. F. Millet Probiranje klasja, Pariz, Louvre
realizam, G. Courbet Tucači kamena
realizam, A. Menzel Soba s balkonom, Berlin, Nacionalna galerija
realizam (lat.) 1. Knjiž. epoha u kojoj dominira mimetička knjiž. teorija i u kojoj knjiž. konvencije zahtijevaju težnju prema postizanju iluzije zbilje. R. se zalaže za objektivnost i uvjerljivost prikazivanja, a opisuje činjeničnu stvarnost i razotkriva zakonitosti društv. života. Likovi, prosječni ljudi koji djeluju u svakidašnjici, oblikovani su kao predstavnici pojedinih društv. tipova, a pripovijedanje prevladava nad dijalogom. Ugl. se smatra da r. traje od sred. do kraja XIX. st. (premda se roman oblikovan po načelima realizma javlja i prije, a i danas ima djela koja se stvaraju prema realističkim načelima). Najistaknutija knjiž. vrsta je roman, prema kojem se modeliraju sve ostale vrste. Značajke realizma manje su primjenjive na novelu i dramu, a os. teško na poeziju. Teorija realizma temelji se na svojevrsnoj razradi učenja o umjetnosti kao oponašanju zbilje koju književnik mora opisati i izraziti metodama tada dominantnih znanosti. Romanopisac sebe shvaća i kao znanstvenika koji kroz umjetnost otkriva društveno važne istine o životu i svijetu. Zbog toga roman teži obuhvatiti sudbine karakterističnih pojedinaca, cijelih obitelji pa i čitavih društv. slojeva (ciklus romana Ljudska komedija, H. de Balzaca). Predstavnici epohe jesu Stendhal i G. Flaubert u franc. književnosti, Ch. Dickens, W. M. Thackerey u engleskoj, G. Keller i T. Fontane u njemačkoj, a N. V. Gogolj u rus. književnosti. Posebno mjesto u realizmu zauzimaju romani F. M. Dostojevskog i N. V. Tolstoja, jer u njima dolaze do izražaja i neke nove knjiž. tehnike, što ih čini pretečom modernog romana. U hrv. književnosti u tom razdoblju nastaju romani A. Šenoe i A. Kovačića, kojima počinje bogata i raznolika tradicija novovjekovnoga hrv. romana. 2. U slikarstvu, stilski izraz kojega je začetnik franc. slikar G. Courbet. Ostali važniji predstavnici: J. F. Millet, W. Leibl, A. Menzel.