reciprocitet (lat.) 1. Uzajamnost, uzajamni odnos. 2. mat Odnos dvaju recipročnih brojeva pri čemu je njihov umnožak jednak 1. Za realni broj a recipročni broj je 1/a ili a-1, razlomku m/n recipročan je razlomak n/m. Dijeljenje nekim brojem isto je što i množenje njegovom recipročnom vrijednosti, tj. a/b = a·1/b. Za pojam recipročne vrijednost znali su stari narodi (Babilonci, Egipćani, Indijci). 3. prav Odnos između postupaka stranaka koji su sadržajno ovisni jedan o drugome. U međunar. pravu, načelo prema kojem jedna država osigurava prava ili povlastice stranim državljanima pod uvjetom da i druga država sa svoje strane, dakle recipročno, na isti način postupa prema njezinim državljanima. Utvrđuje se i osigurava ili ugovorom između zainteresiranih država, tzv. diplomatskim reciprocitetom, ili prav. propisom, tzv. zakonskim reciprocitetom, diplomatskom razmjenom nota, a može počivati i samo na praksi.