rečenica 1. U jezikoslovlju, jedna od jedinica komunikacije (saopćenja, priopćenja), niža od diskursa; njome se prenosi jedna potpuna obavijest. Može se sastojati i od jedne riječi ili od niza riječi, npr. I?; Kiša.; Nije.; Nela čita.; Imam čast da se predstavim – ja sam nobilis et quondam dominus terrestris Arpad pl. Cintek de Vučja Gorica, vlastelin u Ferfrekovcu i Vugrovom Polju, posjednik kuće u Varaždinu i više livada na Sutli, začastni protokolista slavne županije varaždinske i član gospodarske podružnice u Z. Rečenica je potpuna ako sadrži subjekt i predikat ili kad je subjekt sadržan u predikatu (skriveni subjekt), i nepotpuna ako nema kojega od dijelova (besubjektna, eliptična, neraščlanjena r.). Prema smislu rečenice su izjavne, upitne, uzvične, također potvrdne i niječne. Prema obliku imamo proste rečenice (imaju samo jedan predikat; mogu biti neproširene i proširene) i složene rečenice (sastavljene od dviju rečenica – jednostruko složena r. ili više njih – to su mnogostruko složene r.). Složene rečenice mogu biti nezavisno složene (smisao sporednih rečenica ne ovisi o glavnoj; to su sastavne, rastavne, suprotne, isključne i zaključne r.) i zavisno složene, u kojima zavisna rečenica dopunjuje glavnu ili koji njezin dio. Po mjestu uvrštavanja zavisne rečenice imamo predikatne, subjektne, objektne, adverbne i atributne r. Po sadržaju uvrštavanja imamo zavisne rečenice odnosne, mjesne, načinske, vremenske, uzročne, posljedične, namjerne, pogodbene, dopusne, izrične te zavisno upitne i zavisno zahtjevne rečenice (po sadržaju uvrštavanja imamo i upravni i neupravni govor. Ima i nešto drugačijih podjela. 2. Smislena i dovršena glazb. cjelina, melodički i ritmičko-metrički određena i zaokružena. Može biti mala i velika. Mala r. je glazbena misao od četiriju suvislih taktova, može biti motivički nedjeljiva ili sastavljena od dviju dvotaktnih fraza. Velika r. sastoji se od osmotaktne zaokružene glazb. misli. Katkad se može razdijeliti na dva dijela od po četiri takta. Pojam preuzet iz jezične sintakse, u glazb. je teoriju uveden u XVIII. st., a od posebnog je značenja u oblikovanju glazbe klasike i romantizma.