redovništvo, redovnici i redovnice: 1. dominikanac, 2. franjevac, 3. sestra milosrdnica, 4. isusovac, 5. kapucin
redovništvo, organiziran oblik asketskog i kontemplativnog života iz vjerskih motiva. Prisutno u gotovo svim svjetskim religijama (nazirejci i eseni u židovstvu, bhikšu u hinduizmu, derviški redovi u islamu i dr.). Ustanova slična redovništvu postojala je i u starogrčkim filozofskim bratstvima (pitagorejci, stoici). U kršćanstvu se najprije razvija u Egiptu, Siriji i Palestini u III–IV. stoljeću; dva su osnovna oblika: pustinjačko (eremiti) i cenobitsko r. Ubrzo se širi na Zapad i cenobitsko r. postupno se razvija na asketsko-kontemplativni (monaštvo) i aktivni tip (viteški redovi, prosjački redovi, svećenički redovi i razne kongregacije). Na Zapadu se redovništvo stalno razvija i mijenja, ovisno o povijesnom trenutku i društvenom poretku. Na Istoku se ustalio isključivo monaški tip redovništva. Protestantizam je dokinuo redovništvo, ali je u XX. st. došlo do pokušaja njegove obnove (→ taizéjska skupina). Prema crkvenom pravu, redovnici su uglavnom izuzeti od biskupskih vlasti i izravno su podložni papi.