Rembrandt (pr. ime R. Harmenszoon van Rijn), hol. slikar i grafičar (Leiden, 15. VII 1606 – Amsterdam, 4. X 1669). Vodeći i najsvestraniji slikar i bakropisac hol. umjetnosti XVII. st. i jedan od najvećih stvaralaca svih vremena. Tehnički virtuozno s iznimnim darom za pojedinosti i kompoziciju i posebnim naglaskom na uporabi boje i chiaroscura stvorio je velik opus od 700 ulja, 1800 crteža i 300 bakropisa. U Leidenu učenik P. Lastmana, koji je utjecao na njegovo rano stvaralaštvo 1626–31. Iz toga su razdoblja portreti i bibl. kompozicije u malome formatu snažne dramatičnosti i kontrasta boja (Tobija i Ana, 1626; Krist u Emausu, 1629) i grafike izražajnih fizionomija (Rembrandtova majka, 1631). Nakon preseljenja u Amsterdam 1631. postaje cijenjeni slikar s vlastitom radionicom i velikom umj. zbirkom. Slika ugl. skupne (Anatomija doktora N. Tulpa, 1632; Noćna straža, 1642) i pojedinačne portrete, os. žene Saskije (Saskija kod Flora, 1634; Muškarac sa zlatnom kacigom, 1652; Portret Jana Sixa, 1654) i velik broj autoportreta, te bibl. i mitol. kompozicije (Samsonovo osljepljenje, 1636; Suzana u kupelji, 1649). U potonjem razdoblju nastaju djela savršene produhovljenosti (bibl. i pov. kompozicije te portreti vrhunac su humanizacije ljudskoga lika: Jakovljev blagoslov, 1656; Zastupnici suknarskog ceha ili De Staalmeesters, 1661/62; Židovska nevjesta, o. 1666; Autoportret 1669). Snažno utjecao na hol. slikarstvo, os. na učenike (C. Fabritius, G. Dou, N. Maes). Ponovno otkriven u drugoj pol. XIX. st. Rembrandtov muzej nalazi se u Amsterdamu.