J. Renoir, scena iz filma Velika iluzija
Renoir, Jean, francuski filmski redatelj, producent, scenarist i pisac (Pariz, 15. IX. 1894 – Beverly Hills, 12. II. 1979). Nakon I. svjetskog rata oduševljava se filmovima Ch. Chaplina i E. von Stroheima, te 1924. snima prvijenac Djevojka s vode. Otada intenzivno stvara i u 1930-ima doseže stvaralački vrhunac trima uzastopnim djelima: Kuja (1931), Noć na raskršću (1932), Boudu spašen iz vode (1932) anticipirajući poetski realizam i svoje kasnije radove. Izravno utjecao i na stvaranje neorealizma filmovima Toni (1934) i Zločin gospodina Langea (1936, prema scenariju J. Préverta). Režirao i remek-djela Izlet (dovršen tek 1946) prema noveli G. de Maupassanta, Veliku iluziju (1937), Marseljezu (1938) i Čovjek zvijer (1938, prema romanu É. Zole), a potom slijede Pravila igre (1939), vrhunac poetskoga realizma i njegovo središnje djelo koje se konstantno nalazi u samom vrhu ljestvica najuspješnijih filmova svih vremena. U SAD-u režirao Močvaru (1941), Južnjaka (1945), Dnevnik jedne sobarice (1946) i Rijeku (1951), a po povratku u Francusku okrenuo se povijesnoj tematici (na primjer Zlatna kočija,1952; French Can Can, 1955). Prvak francuskoga filma i jedan od kultnih redatelja, izvršio je nezapamćen utjecaj na mnoge redatelje i filmske stilove, anticipirajući, među ostalim, i filmski modernizam.