retencija (lat.) 1. Zadržavanje, zastoj. 2. med R. mokraće, zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru. 3. prav Ovlast vjerovnika da zadrži dužnikovu stvar nakon dospjelog potraživanja i da je drži u svojem posjedu dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Pritom se vjerovnik može naplatiti iz vrijednosti zadržane stvari na isti način, kao da je založni vjerovnik. Objektom retencije mogu biti sve pokretne i nepokretne stvari u prometu. Tako, npr., ugostitelji imaju pravo zadržavanja stvari gostiju sve do potpune naplate potraživanja za smještaj. Retinent, vjerovnik koji zadržava dužnikovu stvar.