rex (lat.) 1. U ant. Rimu, doživotno izabran vladar s vrhovnom vojnom, sudskom i svećeničkom vlašću. Prema rim. pov. tradiciji, razdoblje kraljeva, biranih od Senata i kurijatskih komicija, trajalo je od ←753. do ←510. 2. U sr. vijeku, lat. termin za kralja. Rex apostolicus (apostolski kralj) – naslov koji je 1000. dobio ug. vladar Stjepan I. od pape Silvestra II., uz pravo patronata nad cijelom Ugarskom; isti je naslov papa Klement XIII. obnovio i potvrdio Mariji Tereziji 1758. Rex catholicus (katolički kralj), naslov koji je papinska stolica podijelila španj. kralju Ferdinandu II. (1452–1516) u znak priznanja za protjerivanje Maura s Pirenejskog poluotoka i za poticanje djelovanja inkvizicije. Rex christianissimus (najkršćanskiji kralj), naslov franc. kraljeva od Luja XI., utemeljitelja apsolutne monarhije. Rex fidelissimus (najvjerniji kralj), naslov koji su od pape Benedikta XIV. dobivali port. kraljevi.