rezonator 1. Uređaj u kojem se javlja rezonancija kada vanj. uzrok, npr. valovi zvuka ili sl., dovode sustav ili uređaj u pobuđeno stanje titranja pri čemu se titraji određene frekvencije pojačavaju (akustički r.). Pojačanje amplitude el. titranja događa se u spoju zavojnice i kondenzatora (električki r.). 2. glazb Akustička naprava u obliku šuplje posude koja služi za pojačavanje zvuka. 3. Šuplja limena ili staklena kugla s dva malena otvora od kojih je jedan okrenut izvoru zvuka, a ispred drugog je analizator zvuka (izumitelj Helmholtz). 4. Dio glazbala koji sutitranjem daje punoću i boju proizvedenim tonovima (kod žičanih glazbala to su njihova tijela, katkad nazivana kutijom/ormarićem odn. tijelom za rezonanciju). 5. lingv Usna odn. nosna šupljina koja pojačava zvučni val koji prolazi kroz njih.