režija (franc.), uprava, upravljanje. Pojam je osobito povezan sa svijetom kazališta, filma, radija i televizije te označuje posebno zanimanje (redatelj, režiser) zaduženo za umj. oblikovanje predstave, od njezine pripreme i usavršavanja na pokusima do izvedbe. Posao režije uključuje izbor i prilagodbu teksta (drame, scenarija, libreta), rad s izvođačima (glumcima, pjevačima i dr.), s psihol., govornim i drugim razrađivanjem njihovih uloga, izbor i scensko oblikovanje mjesta i radnje s usklađivanjem vizualnih, akustičnih i ostalih tehničkih elemenata predstave ili kakve druge izvedbe (film, radio ili tv drama, pojedine svečanosti i sl.). U složenim suvremenim, npr. kaz., predstavama, r. obuhvaća i koordinaciju dramaturških, scenografskih, kostimografskih, koreografskih i drugih elemenata predstave. Shvaćanje r. kao bitnog činitelja predstave javlja se tek u drugoj pol. XIX. st. Isprva su funkciju oblikovanja kaz. predstava obavljali njihovi knjiž. autori koji su često, kao npr. Eshil i Sofoklo, i nastupali u izvedbama svojih djela. U elizabetansko doba B. Jonson, a najvjerojatnije i W. Shakespeare, sami uvježbavaju svoje glumce. Franc. klasicisti C. Corneille i J. Racin također sami postavljaju svoja djela, a Molière u njima glumi i gl. uloge. U XIX. st. redatelji su najčešće gl. glumci (u Hrvatskoj A. Mandrović, A. Fijan i dr.). Najveću ulogu u afirmaciji funkcije r. u kazalištu imali su u Engleskoj E. G. Craig, u Rusiji K. S. Stanislavski, u Njemačkoj i Austriji M. Reinhardt, u Hrvatskoj S. Miletić, te poslije B. Gavella. U suvr. kazalištu, kao i na filmu, uloga redatelja smatra se ključnom; javlja se i praksa da redatelji, osuvremenjujući pojedina knjiž. djela, umnogome mijenjaju njihov prvotni oblik, dajući im nova značenja. Tako i redateljska profesija, uz glumačku, danas stvara mnogobrojne zvijezde svj. ili nac. popularnosti.