Ricardo, David, engleski ekonomist (London, 18. IV. 1772 – Gatcombe Park, 11. IX. 1823). Podrijetlom iz portugalske židovske obitelji. Nakon školovanja u sinagogi u Amsterdamu i uspješne karijere brokera i čitanja Smithova Bogatstva naroda, počeo studij ekonomije u Bathu 1799. Prvi rad (Visoka cijena bulliona) napisao povodom visoke inflacije za vrijeme Napoleonovih ratova. Inspiriran žitnim zakonom, objavio Raspravu o utjecaju niske cijene žita na profit od kapitala, što je bio prvi pokušaj kreiranja ekonomskoga modela korištenjem teorije o diferencijalnoj renti i zakona o opadajućim prinosima i recipročnog odnosa između nadnica i profita. James Mill ohrabrio ga je da napiše glavno djelo O načelima političke ekonomije i oporezivanja (1817) u kojem je iznio integralnu teoriju vrijednosti, distribucije, međunarodne razmjene i oporezivanja. Iako mnoge njegove teorije nisu bile originalne, njihovo je značenje i u tome što su poslužile kao polazište mnogim ekonomistima (J. S. Mill, Marx i Marshall). Kao član Parlamenta (od 1814) utjecao je na ekonomsku politiku, osobito monetarnu. Zagovornik slobodne trgovine. Najznačajnije doprinose ekonomskoj teoriji dao je radnom teorijom vrijednosti, teoremom jednakosti, danas poznatim pod imenom Ricardov teorem jednakosti, te teorijom → komparativnih prednosti. Posmrtno su mu objavljena djela Primjedbe na Malthusova Načela političke ekonomije i Apsolutna vrijednost i prometna vrijednost.