ritualno umorstvo, u nekim religijama, obred prinošenja ljudskih žrtava božanstvu, demonima, diviniziranim prir. silama (zemlji, suncu, kiši, vatri) ili idolima. Prisutno u staroj Feniciji, Indiji, Perziji, Rimu, Grčkoj, Egiptu, Meksiku i dr. Kultne obrede vodili su vračevi, svećenici, a pratio ih je narod simboličnim činima, riječima, pokretima, plesovima, pjesmom i orgijama. Žrtvovali su se dijelovi ljudskog tijela (srce), najčešće krv, kojoj se pripisivala magijska moć reinkarnacije, utjecanja na natprirodne sile, očuvanja zdravlja i čudotvornog liječenja. Ugl. su se kao žrtve prinosila djeca i ratni zarobljenici, katkad dragovoljno i sami svećenici. Za r. u. često su vladajuće religije lažno optuživale različite sljedbe ili manjinske skupine (npr. Rimljani kršćane, kršćani gnostike, protestanti katolike itd.).