rokoko, komoda (lijevo); konzolni stolić od pozlaćenog drva (sredina); zlatni pehar (desno)
rokoko 1. G. Boffrand, salon Hôtel de Soubise, Pariz;
2. J. J. Christian,unutrašnjost benediktinskog samostana u Ottobeurenu; 3. Kineska kuća u Potsdamu
rokoko, F. Boucher, Zaljubljeni pastir, Pariz, Hôtel de Soubise
rokoko (franc.), stil u slikarstvu, kiparstvu, graditeljstvu, pokućstvu i glazbi; također stil Luja XIV. i Luja XV. Pojavljuje se u Francuskoj o. 1730. i traje otprilike do 1780. Gl. značajke, os. u uređenju interijera: kićenost i elegancija, rafiniranost i briga o detaljima. Gl. predstavnici u slikarstvu: A. Watteau, F. Boucher i J. H. Fragonard. U glazbi, r. je stilsko razdoblje između baroka i klasike (otprilike između 1725. do 1775). Stilski profil r. teško je jasnije odrediti, u njemu su još znatno prisutne značajke baroka (instrum. polifonija), a snažno se probijaju novosti, na prvome mjestu homofonizacija isticanjem melodije u prvi plan. U instrum. glazbi su po duhu i značaju postojali galantni i tzv. osjećajni stil, oba zaslužna za razvijanje osjećajnosti u glazbi, primjenjujući, međutim, šablonizirana izražajna sredstva. Najistaknutiji predstavnici: D. Scarlatti, G. B. Pergolesi, N. Piccini, sinovi J. S. Bacha, predstavnici mannheimske škole, a duh epohe osjeća se i u ranim djelima J. Haydna, W. A. Mozarta, F. Schuberta i C. M. Webera.