rondo (franc.) 1. Jednoglasna ili višeglasna skladba u franc. srednjovj. glazbi. Uz jednoglasni r. (rondel) vjerojatno se plesalo. Nalazi ga se u glazbi truvera (XIII. st.). Redovito oblikovan od kitica sa 6 ili 8 stihova pjevanih na isti napjev uz ponavljanje nekih od njih (refren), pri čemu je ponavljajući dio izvodila grupa pjevača, a ostalo solisti. Od XIV. do XVI. st. razvijen je višeglasni r. kao jedan od oblika franc. šansona, pisan za 3 ili 4 glasa, u kojem se jedna ili dvije dionice izvode na instrumentima. 2. Instrum. skladba iz XVII. st. oblikovana od višekratnoga doslovnog ili variranog ponavljanja stalnog pripjeva (refren) prekidanog umetnutim epizodama (kuplet) prema shemi ABACAD…A. Omiljen u franc. operama i skladbama za čembalo, često kao stavak suite, a u XVIII. najčešće kao završni stavak sonate. Može biti oblikovan i prema shemi sonatnog stavka (ekspozicija–provedba–repriza) kada kuplet nastupa kao druga tema.