F. Rosi, scena iz filma Salvatore Giuliano
Rosi, Francesco, talijanski filmski redatelj i scenarist (Napulj, 15. XI. 1922 – Rim. 10. I. 2015). Karijeru započinje kao asistent L. Viscontija na filmovima Zemlja drhti (1948), Najljepša (1951) i Senso (1954), te pišući scenarije za druge redatelje. Prvijenac Izazov (1958) započinje seriju političkih filmova o sustavima moći u suvremenoj Italiji. Tu poetiku “polemičkoga realizma” najbolje ostvaruje u filmovima Salvatore Giuliano (1962, nagrada za režiju u Berlinu), Ruke nad gradom (1963, Zlatni lav u Veneciji), Ljudi protiv (1970), Slučaj Mattei (1971, Zlatna palma u Cannesu) i Povodom Luckyja Luciana (1973). Nakon opadanja popularnosti i važnosti političkog filma, snima vizualno spektakularne filmove Izuzetni leševi (1976), Carmen (1984, ekranizacija opere G. Bizeta) i Kroniku jedne najavljene smrti (1987, prema romanu G. G. Márqueza). Ostali važniji filmovi: Krist se zaustavio u Eboliju (1979); Tri brata (1980); Palermo (1989); Primirje (1996).