 |
|
| Službeni naziv: | Rumunjska; România |
| Površina: | 238 391 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2006): 22 303 552 (93,6 stanovnika/km2); 56,2% gradsko |
| Glavni grad | Bukurešt (rum. Bucureşti), 1 921 751 stanovnika (2002) |
| Upravna podjela | 41 okrug (judeţe) i gl. grad |
| Službeni jezik | rumunjski |
| Valuta | lev (ROL) = 100 bani |
Rumunjska, država u jugoist. Europi, graniči s Ukrajinom na S, Moldavijom na I, Mađarskom na Z, Srbijom na JZ i Bugarskom na J; izlazi na Crno more; ima 225 km morske obale.
Prirodna obilježja
Karpati
Braşov
Bukurešt, središte grada
Iaşi, zgrada Nacionalnog muzeja
Smjestila se u sr. i donjem Podunavlju, na dodiru Panonske nizine, Ist. i Juž. Karpata, Vlaške nizine i Crnomorskog primorja. U reljefu R. podjednako su zastupljene planine (Karpati; 31%), pobrđa i visoravni (36%) te nizine (33%). Sred. dijelom proteže se u obliku luka mlađe nabrano gorje Karpati. Ist. Karpati (najviši vrh Pietrosu, 2305 m) pružaju se od sjevera R. do doline r. Prahove, građeni su od vapnenca, konglomerata i pješčenjaka i obuhvaćaju šumovitu regiju Bukovinu. Duž unutar., zap. strane jezgre Ist. Karpata pruža se niz vulkanskih planina (Călimani, Harghita, Oaş). Juž. Karpati (također Transilvanske Alpe; najviši vrh R. Moldoveanu, 2543 m) pružaju se zap. dijelom R., između dolina rijeka Prahova i Timiş-Bistre, građeni su od starijih stijena i oblikovani radom ledenjaka (tragovi pleistocenske oledbe). Karpati su tektonski nestabilno područje; potresi. Većim dijelom središnje i sjeverozap. R. proteže se lesna zavala Transilvanija (300–600 m n.m.), raščlanjena na niska brda i brežuljke te razmjerno široke doline rijeka koje otječu u smjeru Panonske nizine; na Z je zatvara Banatsko gorje (Bihor, 1849 m). Rubni zap. dio R. obuhvaća Panonsku nizinu. S vanj. strane Ist. i Juž. Karpata pružaju se Potkarpati (400–1000 m), građeni od fliša. U podnožju Ist. Karpata nalazi se prostrana lesna zaravan Moldavija (400–600 m), raščlanjena u valovite brežuljke. Na J se duž Dunava proteže Vlaška nizina, široko otvorena prema I. Ispunjena je pješčanim i šljunčanim riječnim naplavinama koje su raščlanjene u lesom prekrivene terase. Na JI je niski masiv Dobrudža (467 m). Crnomorska obala R. niska je i pješčana, s mnogobrojnim lagunama i slatkovodnim limanima; uz nju se pruža prostrana močvarna delta Dunava (4530 km2) i ravničarska, stepska Dobrudža (Dobrogea).
Klima je umjereno kontinentska, sa znatnim utjecajem atlantskih zračnih masa sa Z i kontinentskih s I, dok je utjecaj Crnoga mora ograničen samo na primorski pojas. Na I su zime znatno hladnije nego na Z. Sr. siječanjska temperatura zraka iznosi od -10 °C u Karpatima do -1 °C u zap. nizinskom dijelu (Banat) i 0 °C u primorju, a sr. srpanjska temperatura od 14 °C u planinskom području do 23 °C u Vlaškoj nizini. Zimi su u kotlinama česte inverzije temp. Količina oborina smanjuje se od Z (500–800 mm) prema I (350–500 mm); raste s nadmorskom visinom (u planinama i do 1500 mm). Najviše oborina ima potkraj proljeća i poč. ljeta (svibanj, lipanj).
Prir. biljni pokrov očuvan je samo u planinskom području. Šume prekrivaju o. 27% površine; na nižim padinama planina rastu listopadne šume hrasta, običnoga graba i bukve, a na višima crnogorične šume smreke, jele i bora. Alpska vegetacija prevladava u najvišim dijelovima planina. Travnate stepe u nizinama velikim su dijelom pretvorene u obradivo tlo. Duž Dunava i u delti prostiru se velike nizinske poplavne šume, a delta je obrasla trskom i šašem. Najplodnija tla su u Vlaškoj nizini i Moldaviji (černozjom); šumska smeđa tla prevladavaju u Transilvaniji i u višim predjelima. Većina rijeka izvire u Karpatima, a pripadaju slijevu Crnoga mora. Najveća i najvažnija je Dunav (Dunăre), koji kroz R. protječe u duljini od 1075 km; većim dijelom toka čini rum.-bug. granicu. Rijeke koje protječu kroz Transilvaniju ugl. otječu prema Z u Tisu (Someş, 411 km), Mureş (768) i Timiş (630). Od ostalih dunavskih pritoka najveći su Olt (737 km), Siret (726) i Prut (935). Gornji tokovi dunavskih pritoka imaju zbog strma pada velik hidroenergetski potencijal. U poplavnoj ravnici i delti Dunava mnogobrojni su mrtvi rukavi s plitkim jezerima (najveće Razelm) i močvarama. R. ima o. 3500 jezera.
Klima je umjereno kontinentska, sa znatnim utjecajem atlantskih zračnih masa sa Z i kontinentskih s I, dok je utjecaj Crnoga mora ograničen samo na primorski pojas. Na I su zime znatno hladnije nego na Z. Sr. siječanjska temperatura zraka iznosi od -10 °C u Karpatima do -1 °C u zap. nizinskom dijelu (Banat) i 0 °C u primorju, a sr. srpanjska temperatura od 14 °C u planinskom području do 23 °C u Vlaškoj nizini. Zimi su u kotlinama česte inverzije temp. Količina oborina smanjuje se od Z (500–800 mm) prema I (350–500 mm); raste s nadmorskom visinom (u planinama i do 1500 mm). Najviše oborina ima potkraj proljeća i poč. ljeta (svibanj, lipanj).
Prir. biljni pokrov očuvan je samo u planinskom području. Šume prekrivaju o. 27% površine; na nižim padinama planina rastu listopadne šume hrasta, običnoga graba i bukve, a na višima crnogorične šume smreke, jele i bora. Alpska vegetacija prevladava u najvišim dijelovima planina. Travnate stepe u nizinama velikim su dijelom pretvorene u obradivo tlo. Duž Dunava i u delti prostiru se velike nizinske poplavne šume, a delta je obrasla trskom i šašem. Najplodnija tla su u Vlaškoj nizini i Moldaviji (černozjom); šumska smeđa tla prevladavaju u Transilvaniji i u višim predjelima. Većina rijeka izvire u Karpatima, a pripadaju slijevu Crnoga mora. Najveća i najvažnija je Dunav (Dunăre), koji kroz R. protječe u duljini od 1075 km; većim dijelom toka čini rum.-bug. granicu. Rijeke koje protječu kroz Transilvaniju ugl. otječu prema Z u Tisu (Someş, 411 km), Mureş (768) i Timiş (630). Od ostalih dunavskih pritoka najveći su Olt (737 km), Siret (726) i Prut (935). Gornji tokovi dunavskih pritoka imaju zbog strma pada velik hidroenergetski potencijal. U poplavnoj ravnici i delti Dunava mnogobrojni su mrtvi rukavi s plitkim jezerima (najveće Razelm) i močvarama. R. ima o. 3500 jezera.
Stanovništvo
ženska nošnja
U R. živi o. 22,3 mil. st., 89,5% st. su Rumunji, od manjina najbrojniji su Mađari (6,6%) kojih najviše ima u Transilvaniji, a zatim Romi (2,5%), Nijemci (0,3), Ukrajinci (0,3), Rusi (0,2), Židovi, Turci, Bugari i dr. Služb. jezik je rumunjski, a regionalno su u upotrebi jezici manjina (mađarski, njemački, romski i ukrajinski). Gustoća naseljenosti o. 94 st./km2. Najgušće je naseljeno šire područje oko gl. grada Bukurešta (o. 1300 st./km2; ovdje živi o. 20% st. R.), zatim potkarpatsko područje Vlaške nizine (os. dolina r. Prahove), te sjev. i sr. Moldavska uz r. Siret i doline r. Mureş. Slabije su naseljena gorska područja (viši predjeli Karpata) i područje uz deltu Dunava, gdje živi tek o. 30 st./km2. Stupanj urbanizacije razmjerno je nizak: u gradovima živi tek o. 56% st. Najveći je gl. grad Bukurešt (o. 1,9 mil. st.); ostali veći gradovi: Constanţa (344 900), Galaţi (342 400), Cluj-Napoca (332 300 st.), Iaşi (318 400), Temišvar (Timişoara; 312 799), Braşov (317 800), Craiova (310 800), Brăila (234 600), Ploieşti (227 468) i Oradea (203 840). Prosj. godišnja promjena broja st. (1996–2001) iznosi -0,2%, što je rezultat negativnog prir. priraštaja (-0,12‰, 2006), ali i iseljavanja, u prvom redu Nijemaca i Mađara. Migracijski je saldo negativan (-0,13‰, 2006). Promjenom društv. uređenja i znatnim padom životnog standarda tijekom 1990-ih u velikoj je mjeri opao natalitet, a zbog siromaštva i teškoća u zdravstvu porasla je smrtnost. Stopa rodnosti iznosi 10,7‰ (2006), a smrtnosti 11,7‰ (2006), od čega dojenčadi 25,5‰ (2006). U dobnom sastavu sve je više starog st.: starijih od 60 g. je 18,8% (2006), a mlađih od 15 g. 15,7% (2006). Očekivano trajanje života: 72 g. U vjerskom sastavu prevladavaju pravoslavci s 86,7%, o. 4,7% su rimokatolici, 3,7% evangelici (protestanti), a o. 1% grkokatolici. Obrazovna je struktura dobra (o. 64% st. završilo je sr. školu, o. 7% ima visoku stručnu spremu), nepismenih ima o. 2%. Obvezno školovanje traje 8 g.; većina djece nastavlja školovanje nakon završene osnovne škole. R. ima 8 sveučilišta; najstarije je bukureštansko (osn. 1694). Sveučilišta imaju još i Iaşi, Cluj-Napoca, Craiova, Ploieşti, Galaţi, Temišvar i Braşov.
Gospodarstvo
plaža u blizini Constanţe
Od svih zemalja koje su se poč. 1990-ih našle pred izazovima tranzicije, gospodarstvo R. našlo se u najtežoj krizi, i to u prvom redu zbog nekonkurentnosti zastarjele ind., niske proizvodnosti u svim granama gospodarstva, vrlo loše infrastrukture itd. Od 1989. pet godina uzastopno BNP je padao prosječno za 10% godišnje. Započete reforme ubrzale su inflaciju i povećale stopu nezaposlenosti, industr. se proizvodnja do 1992. prepolovila u odnosu na onu iz 1989. Zbog posljedica visokocentraliziranoga gospodarstva i njegove krajnje zatvorenosti za vanj. trgovinu te dvojbenih reformi koje je provodila, R. je u prvoj pol. 1990-ih ugl. zadržala prijašnju gosp. strukturu: naftna i teška ind. ostale su najvažnije gosp. djelatnosti. Nakon 1993. više od 80% poljoprivr. dobara je privatizirano, povećala se proizvodnja hrane za 12,4%. Počela su vanj. izravna ulaganja (8,3 mlrd USD, 2006), u prvom redu tvrtki iz Italije, Vel. Britanije, Francuske i SAD-a. R. danas ima o. 9,4 mil. ha oranica (o. 40% površine), 603 000 ha voćnjaka (2,5%), 245 000 ha vinograda (1%) te o. 4,87 mil. ha pašnjaka i travnjaka (20,3%). Zakon o dekolektivizaciji poljoprivrede prihvaćen je 1991; njime je dio zemljišta vraćen nekadašnjim vlasnicima, dio ostao u vlasništvu države, a dio podijeljen zaposlenicima na zadružnim imanjima. U brdskim područjima razvijeno je stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo); po uzgoju ovaca vodeća u Europi. U nizinama razvijen uzgoj svinja te mliječno i mesno govedarstvo. Voćarstvo (jabuke, šljive, kruške, breskve i marelice) i vinogradarstvo razvijeni su u Moldaviji i u predgorju Karpata. Uzgoj žitarica (pšenice, ječma, zobi, raži i riže) i duhana u Vlaškoj nizini; uzgoj kukuruza i suncokreta (vodeća zemlja Ist. Europe), krumpira, soje, šećerne repe (Moldavija i Transilvanija). Ribarstvo je skromno razvijeno, ugl. na većim rijekama, manje u Crnome moru. R. ima znatna rudna bogatstva; eksploatacija nafte (o. 6 mil. t; ležišta u Olteniji, Moldaviji i Crnome moru) i zemnoga plina (o. 15 mlrd m3; Transilvanija, Moldavija i juž. predgorje Karpata). Lignit je važan za proizvodnju el. energije. Ležišta su kamenog ugljena u juž. Karpatima, važna je i eksploatacija kamene soli. Od ostalih prir. izvora ima nešto ruda olova, cinka, bakra, željeza i boksita. Osim termoelektrana, značajne su hidroelektrane (najveće su HE Đerdap I i II). U prosincu 1996. otvorena je NE Cernavodă na Dunavu. Razvoj ind. započeo je u 1950-ima, u prvom redu razvojem teške ind. (crna i obojena metalurgija, strojogradnja, kovinska i kem. ind.). Iako 27% površine R. prekrivaju šume, drvna ind. slabo je razvijena. Osim spomenutih, gl. industr. grane su i tekst., papirna te prehr. ind. Znatan doprinos gospodarstvu u novije vrijeme čine prihodi od turizma te strana ulaganja u objekte na obalama Crnoga mora i u Karpatima. Najprivlačnija su ljetovališta na crnomorskoj obali (Mamaia, Eforie i Mangalia), delta Dunava zaštićeno je područje (nac. park). U unutrašnjosti turist. su aduti termalna lječilišta (Băile Herculane, Băile Felix, Covasna, Sovata i Vatra Dornei) te zimski centri u Karpatima (Predeal, Sinaia, Poiana i Braşov). Izvoze se kovinski proizvodi, rude, tekstil i strojevi, a uvoze rude, strojevi, tekstil i prehr. proizvodi. Gl. su partneri Italija, Njemačka, Francuska, Vel. Britanija, Turska, Mađarska, Nizozemska, Rusija, SAD i Kina. Želj. promet najrazvijeniji je, željeznicom se obavlja o. 55% putničkog i o. 40% teretnog prometa. Razvijeni su i cestovni, zračni te brodski promet. U cestovnoj mreži ima 114 km autocesta. R. ima 1724 km unutar. vodenih plovnih putova, najvažniji je međunar. plovni put Dunavom (gl. pristaništa Galaţi, Brăila i Giurgiu). God. 1984. otvoren je 64 km dug kanal Crno more (luka Agigea) – Dunav (luka Cernavodă). Vodeće su morske luke Constanţa i Agigea. Osam zračnih luka, četiri međunar. Vodeće prom. središte je Bukurešt s međunar. zračnom lukom (Otopeni).
BNP (2006): 204,4 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 10,1%, industrija 34,7%, usluge 55,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2006):
poljoprivreda 31,6%, industrija 30,7%, usluge 37,7%
Nezaposlenih (2006): 6,1%
Inflacija (2006): 9,0%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): – 0,2%/god.
Uvoz (2006): 46,48 mlrd. USD
Izvoz (2006): 33 mlrd. USD
BNP (2006): 204,4 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 10,1%, industrija 34,7%, usluge 55,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2006):
poljoprivreda 31,6%, industrija 30,7%, usluge 37,7%
Nezaposlenih (2006): 6,1%
Inflacija (2006): 9,0%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): – 0,2%/god.
Uvoz (2006): 46,48 mlrd. USD
Izvoz (2006): 33 mlrd. USD
Povijest
dvorac u Hunedoari
Bukurešt, zgrada parlamenta
dvorac Peleş
Tragovi naseljenosti od paleolitika; razvijene neolitičke kulture Ariuşd, Cucuteni i dr. Starosjedilački narod Dačana polovinom ←I. stoljeća sjedinio je kralj Burebista (←82 – ←44); pod rimsku vlast dolaze nakon poraza njihova vladara Decebala (106). Ustrojeno kao provincija Dacia, područje Rumunjske postupno je romanizirano. Rim napušta Daciju pred provalom Gota 271. godine; u idućim stoljećima (IV–XI.) njome prolaze i uspostavljaju privremenu vlast Huni, Gepidi, Avari, Slaveni, Bugari, Mađari, Pečenezi i Kumani. Tijekom srednjega vijeka na području današnje Rumunjske nalazi se nekoliko zasebnih država. Transilvanija (Sedmogradska) od IX. stoljeća u sastavu je Ugarske; u XII. stoljeću izložena snažnoj njemačkoj kolonizaciji, a od XVI. stoljeća priznaje suverenitet Habsburgovaca. U XIV. stoljeću ustrojena su vojvodstva Moldavija i Vlaška. Unatoč pretenzijama Ugarske, Poljske i Osmanskog Carstva, Moldavija je za Stefana III. (1457–1504) uspjela uglavnom održati neovisnost, ali je već 1555. prisiljena priznati osmansku vlast. Vlaška svoj vrhunac političke moći postiže za vladanja Basaraba I. (oko 1310 – 52). Mircea Stariji (1386–1418) proširio se na Dobrudžu, ali je 1417. bio prisiljen priznati vlast Osmanlija. Za vlaškoga vojvode Mihaela Hrabrog (1593–1601) nakratko su u jedinstvenu državu sjedinjene Vlaška, Transilvanija (1599) i Moldavija (1600); nakon njegove smrti država se ponovno raspada, a na vlast u Moldaviji i Vlaškoj Porta postavlja sebi odane grčke velikaše (fanarioti). Tijekom rusko-turskih ratova u XVII. i XVIII. stoljeću izbijaju mnogobrojni ustanci u Vlaškoj i Moldaviji; mirom u Kučuk-Kainardžiju 1774. Rusija stječe pravo zaštite kršćana u autonomnoj Vlaškoj i Moldaviji; tijekom XVIII. stoljeća i u jednom i u drugom vojvodstvu izbijaju seljački ustanci (najjači 1784–85. u Transilvaniji). Mirom u Edirneu 1829. vojvodstva su stavljena pod rusku, a 1856. pod zaštitu sila potpisnica Pariškoga mira (1856). Godine 1859. stvorena je personalna unija između obaju vojvodstava, a za vladara je izabran Alexandru Ioan Cuza (1859–66); time je faktično uspostavljena rumunjska država, a to su stanje 1861. priznale velike sile i Osmansko Carstvo. Za Cuzine vladavine provedene su mnogobrojne reforme, preustrojeno je školstvo te osnovana sveučilišta u Bukureštu i Iaşiu. Godine 1866. za kneza je izabran → Karlo I. (1866–1914) iz dinastije Hohenzollern-Sigmaringen. Berlinskim mirom (1878) Rumunjska stječe potpunu nezavisnost od Osmanskoga Carstva; južni dio Besarabije prisiljena je prepustiti Rusiji, a kao odštetu stječe sjevernu Dobrudžu s lukom Constanţom. Godine 1881. Rumunjska je proglašena kraljevstvom; 1883. s Austro-Ugarskom i Njemačkom sklapa tajni savez. U II. balkanskom ratu (1913) Rumunjska napada Bugarsku te mirom u Bukureštu stječe južnu Dobrudžu. Godine 1914. obnavlja savez s Centralnim silama, ali po izbijanju I. svjetskog rata proglašava neutralnost. Iste godine na prijestolje dolazi → Ferdinand I. (1914–27). Godine 1916. stupa u rat na strani Antante; poražena i prisiljena 1918. na sklapanje separatnoga mira s Centralnim silama. Poslije pobjede Antante 1918. Rumunjska je mirovnim ugovorom dobila Bukovinu, istočni Banat, Transilvaniju i Besarabiju (ugovori u St. Germainu 1919. i Trianonu 1920). Godine 1920. i 1921. Rumunjska pristupa Maloj antanti i Balkanskom savezu; nakon smrti Ferdinanda I. (1927) njegov sin → Karlo II. odrekao se prijestolja u korist malodobnoga sina → Mihaela, uime kojega državom upravlja regentsko vijeće. Godine 1930. Karlo II. se vraća i preuzima prijestolje. Nakon Münchenskoga sporazuma (1938) Rumunjska se u vanjskoj politici sve više približava Njemačkoj (ugovori o gospodarskoj suradnji iz 1939. i 1940). Nakon sklapanja saveza Hitler–Staljin prisiljena je u lipnju 1940. odstupiti sjevernu Bukovinu i Besarabiju SSSR-u; u kolovozu iste godine prepušta Transilvaniju Mađarskoj. Nakon mnogobrojnih prosvjeda Karlo II. je prisiljen na abdikaciju i na prijestolje dolazi njegov sin Mihael (1940–47). Ustav je ukinut, a stvarnu vlast preuzima general → Ion Antonescu kao predsjednik profašistički usmjerene vlade. U studenom 1940. Rumunjska pristupa Trojnom savezu, a već iduće godine priključuje se njemačkom napadu na SSSR. Rumunjske postrojbe na ruskom ratištu doživljavaju teške gubitke (kraj Volgograda). U ljeto 1944. sovjetske postrojbe ulaze u Rumunjsku. Tijekom velikoga narodnog ustanka kralj Mihael I. zbacuje Antonescuovu vladu, a Rumunjska objavljuje rat Njemačkoj. U ožujku 1945. ustrojena je vlada narodno-demokratske fronte na čelu s Petruom Grozom. Na općim izborima 1946. pobijedio je demokratski blok (socijalisti, komunisti, Grozina stranka i liberali). Mirovnim ugovorom iz 1947. potpisan je sporazum s Mađarskom po kojem je Rumunjska stekla sjevernu Transilvaniju, dočim je južna Dobrudža ostala Bugarskoj. Nesocijalističke stranke su zabranjene, a njihovi prvaci uhićeni. Nakon što je kralj Mihael abdicirao, 30. XII. 1947. proglašena je Rumunjska Narodna Republika. Rumunjska radnička stranka uspostavila je jednostranački sustav. Tijekom idućih 40 godina Rumunjska će biti izložena jednom od najsurovijih komunističkih režima (nositelji stvarne vlasti bili su vodeći partijski dužnosnici → Gheorghe Gheorghiu-Dej i → Nicolae Ceauşescu). Narodnim ustankom u prosincu 1989. oboren je diktatorski režim N. Ceauşescua (koji je sa suprugom Elenom strijeljan neposredno nakon tajnog suđenja). Na parlamentarnim izborima 1990. pobijedio je → Ion Iliescu i njegova stranka Fronta nacionalnoga spasa (zadržali vlast i 1992), a 1996. stranka desnoga centra E. Costantinescua osvaja najviše glasova. Godine 2000. za predsjednika je ponovno izabran I. Iliescu, 2004. predsjednikom postaje prvak desnoga centra Traian Băsescu (do prosinca 2014), a 2014. Klaus Iohannis. Od 1993. Rumunjska je članica Vijeća Europe, 1995. postala je pridružena, a od 1. I. 2007. punopravna članica Europske unije. Od 29. III. 2004. u NATO-u.