sabor (staroslav.) 1. Zasjedanje skupine predstavnikâ određene skupine ljudi, organizacije, stranke i sl. 2. Naziv za skupštinu (parlament) u Hrvatskoj kroz povijest, te Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo. Riječ je povezana s riječima zbor, sabrati (se), zbrati (se); za razne skupove ljudi upotrebljava se kroza svu povijest hrv. jezika. Sabor je u Hrvatskoj ustanova poznata iz dokumenata od XI. st., no bilo je saborâ i prije. U listinama pisanima lat. jezikom upotrebljava se prijevod congregatio, što je načinjeno od glagola congregare “skupiti, sabrati, udružiti”. 3. U crkv. povijesti, naziv za crkv. koncile, opće (ekumenske) ili pokrajinske (sinode).