zabavna glazba, glazb. djela namijenjena stvaranju ugodna raspoloženja odn. zabavi. U najširem smislu postoji oduvijek, no kao pojam i pov. pojava proizišla je iz demokratiziranja glazb. umjetnosti za široke slojeve. Teško je povući jasnu granicu između tzv. ozbiljne, klas. ili umj. glazbe i zabavne, popularne, odn. lake. U urbanim sredinama u XIX. st. z. g. obraćala se slušateljima da bi ih razonodila ne tražeći od njih neko izrazitije poznavanje njezinih oblikovnih, sadržajnih i izražajnih značajki i umj. poruka. Uz plesne oblike, potpurije i sl., kao vodeća vrsta razvio se šlager. S vremenom se razvilo niz stilova i žanrova s nekim osobitostima. U franc. šansoni središnje je mjesto zauzeo tekst često visoke pjesničke vrijednosti, u romansi težište je u napjevu, u nizu plesova na ritmu, a u nekim vrstama suvr. beat-glazbe na ritmu i dinamici. U novije vrijeme javlja se i tzv. komerc. glazba, stvarana za pjevače u noćnim klubovima, razne vok.-instrum. sastave, filmove, radio i televiziju, a koju je prihvatilo masovno slušateljstvo i uz posjećivanje festivala tu glazbu unijelo i u svoje domove snimljenu na nosače zvuka.