Branimir Sakač
Sakač, Branimir, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog (Zagreb, 5. VI. 1918 – Zagreb, 29. XII. 1979). Studij kompozicije završio u Zagrebu, jedan od utemeljitelja zagrebačkoga Muzičkog bijenala suvremene glazbe (1961), pokretač Jugoslavenske muzičke tribine u Opatiji (1964), osnivač i voditelj Muzičkoga informativnog centra (MIC) u Zagrebu te profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (1975-79). Kao skladatelj tražio izvorna rješenja, eksperimentirao s konkretnom i elektroničkom glazbom, osnovao (1965) grupu FONAT, u vlastitim istraživanjima težio cjelovitom izrazu zvuka, svjetla, pokreta i prostora nazvavši ga fonoplastika. Bavio se glazbenom publicistikom. Vrstan poznavalac glazbenoga folklora. Dobitnik više priznanja (Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo, Nagrada “Josip Štolcer Slavenski“ i dr.). Skladao za orkestar (Simfonija o mrtvom vojniku, Epizode), komorne sastave, elektroničku skladbu Synthana, glazbeno-svjetlosno scensko djelo Songelu i dr.