sakristija (srednjovj. lat.), u zapadnokršć. crkv. arhitekturi, zasebna prostorija u crkvi u kojoj se čuvaju liturgijski predmeti (knjige, posuđe, odjeća i dr.) i gdje se svećenici pripremaju za misu i obavljaju neke obrede. U nekim su se razdobljima (renesansa, barok) gradile raskošne i prostrane s. koje su mogle služiti kao liturgijski prostor. Nekad su se gradile u blizini ulaznih crkv. vratiju, a poslije bliže gl. oltaru.