Salamon Salamonov sud, djelo Rafaela, Vatikan, Loggia
Salamon ili Salomon (hebr. Š’lomo), žid. kralj. Sin kralja Davida. Vladao od ←970. do ←937. kada kraljevstvo postiže svoj vrhunac. Učvrstio državu koju je stvorio David; savezima s Egipćanima i Feničanima osigurao razdoblje mira. Dao podići veliki hram u Jeruzalemu; djelovao na utvrđivanju gradova diljem zemlje. Prema predaji, vladar iznimne mudrosti (Salamonov sud); predaja mu pripisuje i neke bibl. knjige (Poslovice, Propovjednik, Mudrost, Pjesma nad pjesmama i dr.). Zbog poreznih nameta i prinudnog rada, od kojih su bili izuzeti stanovnici Jeruzalema i pripadnici plemena Juda, izazvao je revolt nar. masa i stvorio klicu raspada države koji se i dogodio nakon njegove smrti. Često obrađivan u umj. djelima.