 |
|
| Službeni naziv: | Republika Salvador; República de El Salvador |
| Površina: | 21 041 km2 |
| Stanovništvo | (procjena. 2007): 6 672 200 (317 stanovnika/km2); 61% gradsko |
| Glavni grad | San Salvador, 542 800 stanovnika (procjena. 2007), metropolitansko područje 1 881 600 stanovnika (procjena. 2007) |
| Upravna podjela | 14 departmana |
| Službeni jezik | španjolski |
| Valuta | američki dolar = 100 centa (do 2001. salvadorski kolon) |
Salvador, država u Sr. Americi, na obali Tihog oceana, graniči s Gvatemalom na SZ i Hondurasom na S i I; ima 307 km morske obale.
Prirodna obilježja
Río Lempa
vulkan San Vincente
San Salvador, Trg slobode
Površinom najmanja država Sr. Amerike i jedina koja ne izlazi na Atlantski ocean (Karipsko more). Čitavom se svojom površinom nalazi na dijelu Srednjoamer. vulkanskog niza koji mu u velikoj mjeri određuje reljefne karakteristike i geogr. cjeline. Najveći dio površine zauzima sred. planinski dio koji se sastoji od niza (smjer I–Z) 20 vulkanskih vrhova (najviši San Miguel, 2131 m) od kojih su mnogi još uvijek aktivni. U vulkanskome nizu nekoliko je jezera nastalih punjenjem kratera ugaslih vulkana, među kojima je i površinom najveće jezero Salvadora, Ilopango (65 km2). J od vulkanskoga niza nalazi se tzv. salvadorski sred. ravnjak, plodno područje (plodna vulkanska tla) na 1000 do 1500 m koje je tradic. središte naseljenosti. Na nju se nastavlja uska obalna nizina (visine 30 do 50 m) također povoljna za razvoj poljoprivrede. S od sred. vulkanskoga niza nalazi se prostrana ravnica (400–600 m) kojom teče r. Lempa, a na krajnjem S (granica s Hondurasom) Cordillera de Chalatenango (1500–2000 m), stariji planinski niz ugaslih vulkana (najviši vrh Salvadora: Cerro el Pital, 2730 m). Klima je općenito tropska, ali je znatno modificirana nadmorskom visinom u unutrašnjosti. Sr. godišnja temp. od 15 do 25 °C s regionalnim razlikama, dok je količina oborina o. 1500 mm/god. (visoki planinski dijelovi primaju i više od 2500 mm). Regionalne klimatske razlike za posljedicu imaju raznolikost biljnih zajednica, od savana, preko vrijednih šuma tvrdog drveta (mahagonij, cedar i dr.) do vrsta palmi, kokosova oraha te raznoga trop. voća. Lempa je gl. tekućica (duga 320 km, od toga 235 km u Salvadoru) na čijem je sr. dijelu toka ostvaren hidroenergetski sustav kojim se zadovoljava većina potreba za el. energijom Salvadora. Dolina donjeg dijela toka poljoprivr. je područje. Ist. dio Salvadora porječje je r. Río Grande de San Miguel.
Stanovništvo
S. je najgušće naseljena država Sr. Amerike. Danas više od 3/4 st. živi na području salvadorskoga sred. ravnjaka koji je središte naseljenosti od pretkolumbovskog doba. U sastavu stanovništva o. 90 % čine mestici, potomci lokalnog stanovništva i španj. kolonizatora, dok ostalo stanovništvo čine bijelci (o. 9 %) i Indijanci (Izalco, Pancho). Većina st. govori španj. jezikom dok su u manjoj mjeri zastupljeni indijanski jezici (nahua). Oko 2/3 st. živi u gradovima. Najveći su gl. grad San Salvador (u metropolitanskom području koje uključuje urbanizirani pojas od grada Nueva San Salvador do jezera Ilopango živi o. 1/3 ukupnog st. Salvadora), Santa Ana (182 300 st.), San Miguel (167 100). Porast st. je znatan (o. 20‰ godišnje) unatoč negativnom migracijskom saldu (o. -3‰). Rezultat je to visoke stope rodnosti (o. 26‰) te razmjerno malene stope smrtnosti (o. 5‰). Ekon. kriza i građ. rat (1979) znatno su utjecali na demografsku sliku Salvadora. Procjenjuje se da je tijekom 1980-ih iz zemlje emigriralo o. 20% st., podjednaki broj u susjedne zemlje i SAD. Također su bile značajne unutrašnje migracije iz sjev. i ist. dijelova zemlje u gradove u sred. dijelu zemlje. Dobna struktura st. govori da je salvadorsko društvo mlado: mlađih od 15 g. je 36%, a starijih od 65 o. 5%. Očekivano trajanje života 72 g. Gotovo svi stanovnici su kršć. vjeroispovijesti, o. 83% rimokatolici, o. 15% evangelici. O. 80% stanovnika starijih od 10 g. je pismeno.
Gospodarstvo
S. ima treću ekonomiju po snazi u Sr. Americi, no posljednjih nekoliko godina gospodarstvo bilježi usporeni rast. Razvijena je izvozno orijentirana komerc. poljoprivreda (uzgoj kave, pamuka, kukuruza i šećerne trske). Među kulturama se ističe kava koja pokriva oko pol. vrijednosti izvoza. Zbog usmjerenosti na nekoliko komerc. kultura, S. uvozi hranu, prije svega krušarice. Zahvaljujući raznolikosti šumskoga pokrova značajna je proizvodnja namještaja za lokalne potrebe kao i izvoz ljekovitog bilja i kaučukovca na svj. tržište. S. nema značajnijih rudnih bogatstava. Zbog polit. nemira u 1980-ima razvoj ind. pomognut stranim kapitalom je usporen (industr. rast 2006. iznosio je skromnih 2%); najvažnije su prehr., kem., tekst. i drvna ind. Vanjskotrgovinski deficit ugl. se pokriva dotacijama iseljenog stanovništva (o. 16% vrijednosti BDP-a) i stranom pomoći (ugl. SAD-a). Gosp. rast pokušava se ubrzati diverzifikacijom ekonomije; razvojem industrije, potencijalnih lučkih prerađivačkih središta i turizma. Gl. vanjskotrgovinski partneri: SAD (o. 50%), Gvatemala, Meksiko, Honduras.
BNP (2005): 17 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2005): poljoprivreda 9,7%, industrija 29,6%, usluge 60,7%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 17,1%, industrija 17,1%, usluge 65,8%
Nezaposlenih (2006): službeno 6%, neslužbeno i do 30%
Inflacija (2006): 4,9%
Realan rast gospodarstva (2005): 1,5%
Uvoz (2006): 7,3 mlrd USD
Izvoz (2006): 3,7 mlrd USD
BNP (2005): 17 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2005): poljoprivreda 9,7%, industrija 29,6%, usluge 60,7%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 17,1%, industrija 17,1%, usluge 65,8%
Nezaposlenih (2006): službeno 6%, neslužbeno i do 30%
Inflacija (2006): 4,9%
Realan rast gospodarstva (2005): 1,5%
Uvoz (2006): 7,3 mlrd USD
Izvoz (2006): 3,7 mlrd USD
Povijest
katedrala u San Salvadoru
Iako je područje S. nastanjeno od pretpovijesti, prvi podaci o njegovu stanovništvu sežu u razdoblje kad je on pripadao majanskom kult. krugu (100–1000. g.). U zap. dijelu zemlje nastanjenom plemenom Pipili, jak su utjecaj imali Azteki. God. 1524–25. veći dio današnjeg S. osvojila je španj. vojska na čelu s kapetanom Pedrom de Alvaradom, te ga priključila potkraljevstvu Nova Španjolska, odn. Generalnom kapetanatu Gvatemali. God. 1526. utemeljeno je prvo urbano naselje San Salvador koje je 1546. odlukom španj. kralja uzdignuto na rang grada. Zbog snažna otpora Pipila, zap. dijelu zemlje dana je autonomija (provincija Sonsonate) koja je ukinuta tek 1832. Pod utjecajem Franc. i Amer. revolucije potkraj XVIII. st. te zbog poticaja politički angažirane salvadorske elite, S. je 15. IX. 1821. Aktom o neovisnosti proglasio neovisnost o Španjolskoj. Kada je 1821. proglašeno Meks. Carstvo, S. je s drugim srednjoamer. državama ušao u njegov sastav. God. 1823. utemeljene su Neovisne provincije Sr. Amerike, koje su se već 1838. raspale, a S. je proglašen neovisnom republikom (30. I. 1841). U razdoblju od 1872. do 1898. S. je bezuspješno, uz Honduras i Nikaragvu, a poslije i Gvatemalu i Kostariku, nastojao oformiti Ujedinjene Države Sr. Amerike. Poč. XX. st. polit. situacija u S. se ustalila, vlast je držala veleposjednička oligarhija od nekoliko stotina obitelji koje su se obogatile posebice izvozom kave. Unatoč razmjernoj stabilnosti, zemlju su nerijetko zahvaćali sukobi pojedinih oružanih frakcija i bandi koje su nastojale kontrolirati prihode od izvoza kave. Osobito teške posljedice na gospodarstvo izazvala je gosp. kriza 1929–33. koja se u S. izrazila 1931–32. i rezultirala drž. udarom generala Maximiliana Hernándeza Martíneza (1932–44). Razdoblje od 1930. do kraja 1970-ih u S. je obilježeno kontinuiranim vlastima vojnih hunta. U razdoblju 1950–56. zemljom je diktatorski upravljao Óscar Osorio. Na izborima 1956. pobijedio je potpukovnik José Maria Lemus López. Njega je 1960. srušila hunta koja je kratkotrajno preuzela vlast. Godine 1962. za predsjednika je izabran Julio Adalberto Rivera Carballo, a 1967. naslijedio ga je Fidel Sánchez Hernández. U razdoblju od 1950-ih do 1960-ih brojni Salvadorci, nezadovoljni stanjem u vlastitoj zemlji, naselili su se u Hondurasu, ali je tamo 1969. provedena zemljišna reforma kojom su mnogi Salvadorci izgubili zemljišne posjede. Zbog toga je u srpnju 1969. izbio takozvani nogometni rat između dviju zemalja, a koji je trajao 4 dana. Posredovanjem Organizacije američkih država uspostavljeno je primirje, ali je mirovni sporazum potpisan tek 1992. Od 1970. sve su učestaliji organizirani otpori seljaštva i siromašnih slojeva stanovništva kojima su se pridružili brojni katolički svećenici nadahnuti teologijom oslobođenja. Njihov je predvodnik bio nadbiskup Óscar Arnulfo Romero, koji je ubijen u atentatu, što je još više zaoštrilo vojno-političku situaciju u zemlji. Kada je za predsjednika izabran član Kršćansko-demokratske stranke José Napoléon Duarte (1980–82. i 1984–89), uslijedili su sukobi između vladine vojske, koju je podržavao SAD, i ljevičarske Narodnooslobodilačke fronte Farabundo Martí (FMNL), koju su u prvom redu podupirali SSSR, Venezuela i Kuba. Unatoč određenim zemljišnim reformama koje je Duarte provodio, dajući zemlju i siromašnima, sukob nije jenjavao. U građanskom ratu 1980–92. poginulo je 80 000 ljudi, a milijun ljudi izbjeglo je iz zemlje. Rat je završen potpisivanjem mirovnog ugovora u Ciudad de Méxicu 16. I. 1992, a dogovoreno je razoružanje pripadnika zaraćenih strana i njihovo uključivanje u civilni život. Iste godine pokret FMNL preobrazio se u političku stranku. Ubrzo su riješeni granični sporovi s Hondurasom. Presudom Međunarodnoga suda u Den Haagu 1992, Honduras je dobio dvije trećine, a Salvador trećinu spornoga područja. Nakon predsjednika Duartea, od 1989. do 2009. predsjednici su birani iz redova konzervativnoga Nacionalnog republikanskog saveza (ARENA): Alfredo Cristiani (1989–1994), Armando Calderón Sol (1994–99), Francisco Flores Pérez (1999–2004) i Antonio Saca (2004–09). Od 2009. na čelu države nalazi se Mauricio Funes iz FMNL-a.