Samarkand (uzbečki Samarqand), grad u istoimenom vijaletu, sred. Uzbekistan; 362 000 st. Leži u dolini r. Zeravšan, uz autocestu Taškent–Termez i želj. prugu Krasnovodsk–Taškent. Trgovačko središte poljoprivr. okolice (os. za rižu, pamuk, svilu). Prehr., tekst., kožna ind., proizvodnja traktora, automob. dijelova, obuće i cigareta. Prom. čvorište. Sveučilište. Uzbečko i rus. kazalište. Muzej uzbečke kulture i umjetnosti. Očuvan srednjovj. dio grada, džamije, medrese, mauzoleji. Za rus. vladavine (od 1871) izgrađene brojne grad. kuće, parkovi. U razdoblju vladanja dinastije Ahemenida gl. grad pokrajine Sogdijane. Nakon osvajanja Aleksandra III. Velikog (←329) ulazi u sastav grč.-baktrijske države. U VI. st. tur. kaganat. Arapi ga zauzimaju 712, u IX. i X. st. njime vladaju Samanidi, potom Gasnavidi, u XI. st. Karahanidi i Seldžuci. Važno trg.-prom. raskrižje i jedno od žarišta islam. kulture. God. 1220. osvaja ga Džingis-kan; nakon osvajanja Timura Lenka (1370) postaje prijestolnicom druge mongolske države (mauzolej Gur Emir s Timurovom grobnicom). O. 1500. Samarkandom su zavladali Uzbeci, a središte kaganata premješteno je u Buharu. God. 1868. osvaja ga Rusija; od 1924. do 1930. gl. grad sovj. Uzbekistana.