samostan, franjevački u Cerniku
samostan, dominikanski u Bolu
samostan, u katolicizmu, zgrada ili kompleks zgrada u kojoj stanuju redovnici ili redovnice. Naziv danas zamjenjuje nekadašnje sinonimne izraze: manastir, klaustar (ili kloštar), konvenat, koludrište, stanište. U povijesti zap. redovništva razlikuju se dva tipa samostana, monaški (lat. monasterium) i s. aktivnih redovnika (lat. conventum). Monaški su samostani građeni na osamljenim mjestima (Monte Cassino, Saint-Denis, Sankt Gallen, Cluny; kod nas Mljet, Kutjevo, Topusko), a samostani aktivnih redova (prosjački, viteški, svećenički redovi itd.) u gradovima (Saint-Jacques u Parizu, franjevački i dubrovački s. u Dubrovniku). Na Zapadu su građeni u stilu određenog razdoblja (karolinški, roman., got., renesansni i barokni stil), a klasičan je oblik zatvorenog četverokuta s dvorištem (klaustrom) u sredini i uklopljenom crkvom u kompleks. U sr. i novom vijeku bili su duhovna i kult. središta (skriptoriji, knjižnice, samostanske škole, filoz.-teol. učilišta, obrtničke radionice i sl.). U ist. kršćanstvu odgovara mu naziv manastir, u islamu tekija, u hinduizmu aúrama.