samoubojstvo ili suicid (latinski: sui sebe, occidere ubiti), namjerno oduzimanje vlastitoga života. Svjestan čin pojedinca da sebi, svojom rukom, oduzme život; subjektivan voljni čin samouništenja čija je osnovica obično patološka, kao pretjerana reakcija preosjetljivih ličnosti na nepovoljne životne okolnosti. Suicidalna dispozicija (sklonost samoubojstvu) karakteristika je i nekih duševnih bolesti, na primjer shizofrenije, a za samoubojstvo je bitan i suicidogeni motiv. U rimskom pravu samoubojstvo se u određenim slučajevima, kao što su teška bolest, duboka starost i sl., smatralo moralno dopustivim. Kod nekih teških kaznenih djela, kao što je izdaja ili urota protiv cara, kao znak posebne milosti dopuštalo se okrivljenima da izvrše samoubojstvo. Samoubojstvom se osobito bavio francuski sociolog E. Durkheim u djelu Samoubojstvo (1897). Osim medicinskih, pravnih, socijalnih, kulturoloških i drugih aspekata, samoubojstvo je i važno filozofsko pitanje. Stoici shvaćaju samoubojstvo kao oblik individualne slobode, budisti ga odobravaju kao najvišu slobodu. Kršćanstvo osuđuje samoubojstvo kao čin usmjeren protiv Božje volje, Schopenhauer ga također ne odobrava. Nietzsche shvaća samoubojstvo kao čin slobodne volje, a za Camusa samoubojstvo je jedini pravi filozofski problem. I heteronomne etike osuđuju samoubojstvo, a odobravaju ga neke autonomne etike.