 |
|
| Službeni naziv: | Demokratska Republika San Tome i Prinsipe, República Democrática de Săo Tomé e Príncipe (portugalski) |
| Površina: | 1001 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 173 942 (174 st./km2); 45% gradsko |
| Glavni grad | São Tomé, 65 416 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 7 distrikta |
| Službeni jezik | portugalski |
| Valuta | dobra (STD) = 100 santima |
San Tome i Prinsipe, otočna republika u Gvinejskom zaljevu (Atlantski ocean), oko 200 km ispred zap. obale Afrike; obuhvaća otoke São Tomé (836 km2), Príncipe (128 km2) te nekoliko manjih otočića (Pedras Tinhosas, Rôlas i dr.); obala 209 km.
Prirodna obilježja
obala otoka Príncipe
Otoci su vulkanskog postanka, u unutrašnjosti planinski i ispresijecani dubokim dolinama, s mnogim ugaslim vulkanima. Najviši vrh São Tomé (2024 m) na istoimenom otoku. Vulkanske se planine iz unutrašnjosti na J i Z otoka strmo spuštaju prema moru, dok se postupno spuštaju prema sjeveroist. i jugozap. obalama otoka. Vulkanska aktivnost na otocima nije zabilježena u posljednjih nekoliko stoljeća. Klima je tropsk sa visokim temperaturama tijekom cijele godine; mijenja se tek s porastom nadmorske visine. Prosječna godišnja temp. 25,6 °C, u obalnom području 27 °C. Iznad 700 m nadmorske visine temp. noću padne ispod 10 °C. Kišno razdoblje traje od listopada do svibnja, a prosječna godišnja količina padalina najveća je u najvišim predjelima (3000–5000 mm godišnje), te na JZ otoka São Tomé (čak 7000 mm) zbog prevladavajućeg utjecaja jugozap. vjetrova. Na Príncipeu te na SI São Toméa u prosjeku godišnje padne tek o. 1000 mm. O. 45% površine otoka prekrivaju trop. kišne šume, koje se javljaju na strmim padinama zap. i juž. dijela unutrašnjosti. Šume se danas uvelike krče, što dodatno ugrožava tlo i izaziva njegovu eroziju. Na otocima nema većih tekućica, tek su brojni potoci kratka toka u strmim dolinama, koji se ugl. iskorištavaju za dobivanje hidroenergije.
Stanovništvo
Većinu od 174 000 st. čine bantuski Forosi, potomci eur. imigranata i nekadašnjih robova s obala Gvinejskog zaljeva. Ostali su mješanci (mestici i mulati), 10% imigranti s Kapverdskih otoka, a o. 10% st. su Portugalci i kreoli. Služb. jezik je portugalski, no o. 90% st. govori i jezikom fang. Gustoća naseljenosti je velika, 174 st./km2, a os. gusto je naseljen najveći otok São Tomé sa 133 st./km2. Stanovništvo je najvećim dijelom koncentrirano u sušim i zaravnjenijim dijelovima otoka. Tek o. 5% st. živi na Príncipeu. Naselja su smještena uz prometnice, a najčešće su okupljena oko crkve. Većina je kuća od drva i izgrađena u port. kolon. stilu. Jedini veći grad je prijestolnica São Tomé, ujedno i vodeća luka, na sjeveroist. obali istoimenog otoka. Ostali značajniji gradovi: Santo Amaro (8579 st.), Trindade (7956), Neves (7938) i Santana (7884). Rast st. je velik i brz (godišnje 3,13%; procj. za 2007), ponajprije zahvaljujući visokoj stopi rodnosti od čak 40‰ i niskoj stopi smrtnosti od 6‰. Smrtnost dojenčadi vrlo je velika, 40,5‰. U dobnom sastavu dominira mlado st.: starijih od 60 g. tek je o. 4%, a mlađih od 15 g. čak o. 50%. Očekivano trajanje života 67 g. O. 80% st. rimokat. je vjeroispovijesti, dok je 18% protestanata. O. 2/3 djece pohađa i završi osnovnoškolsko obrazovanje. Nedostatak učitelja nadomješta se dolaskom stranaca u okviru raznih programa pomoći Africi. Nema sveučilišta, tako da mnogi radi visoke naobrazbe odlaze u Portugal. Nepismenih ima o. 15%.
Gospodarstvo
Dovedeno je na rub propasti nakon desetljeća stagnacije u vrijeme kolon. vlasti, padom cijena kakaa na svj. tržištu te nacionalizacijom većine sredstava za proizvodnju nakon stjecanja samostalnosti 1975. Čak ni nakon uvedenih vladinih mjera i gosp. reformi nakon 1985. BDP nije pratio rast broja stanovnika, iako su neučinkoviti drž. monopoli uspješno ukinuti. Uz pomoć Međunar. monetarnog fonda i Svj. banke, postupno se oporavilo posrnulo gospodarstvo, smanjen je deficit proračuna, privatizirane su mnoge kompanije te je privučen strani kapital. Danas gospodarstvo uvelike ovisi o stranoj pomoći, koja najvećim dijelom dolazi iz EU-a, o. 60% proračunskih sredstava. Gotovo cjelokupna privreda bazira se na plantažnoj poljoprivr. proizvodnji. O. 48% površine je obrađeno; 2/3 obradivih površina je pod plantažama kakaa. Uzgajaju se još palmine koštice, banane, kokosovi orasi, kopra i kava, ponajprije namijenjeni izvozu, iako vlastitom proizvodnjom ne zadovoljava domaće potrebe. Naime, gotovo 90% hrane mora se uvoziti. Plantaže su nakon stjecanja neovisnosti 1975. nacionalizirane, što je dovelo do izrazitog pada proizvodnje tada ključnih kultura – kave i kakaa. Privatizacija plantaža uslijedila je sred. 1980-ih u okviru programa obnove poljoprivr. proizvodnje, a u dio plantaža investiran je strani kapital. Stočarstvo je u manjoj mjeri zastupljeno, najviše se uzgajaju svinje. Ribarstvo je slabije razvijeno (izlov tune dovoljan za zadovoljavanje vlastitih potreba); znatna se sredstva dobivaju prodajom ribarskih dozvola što proizlazi iz sporazuma o ribarstvu s EU-om o slobodi izlova u njihovu terit. moru. Poljoprivreda s ribarstvom danas zapošljava gotovo 1/3 radne snage. Nema rudnih ležišta; istražuje se podmorje u potrazi za naftom i plinom. Potpisan je sporazum s Nigerijom, prema kojem će se iskorištavanje ležišta nafte i plina prepustiti Nigeriji, a San Tomeu i Prinsipeu će pripasti 40% prihoda. Industr. sektor slabo je razvijen (o. 10% BDP-a); razvijene su tek prehr., drvna i ind. građev. materijala, i to ugl. za domaće tržište. Tekst. je ind. manjim dijelom orijentirana na izvoz. U luci Agulhas Bay otvorena je 1997. slobodna trgovinska zona (bankarstvo, prerada ribe, popravak brodova), kojom se želi privući strani kapital. Izvozi se kakao (80% izvoza), kopra, kava i palmino ulje, a uvozi hrana, strojevi, elektron. oprema i nafta. Gl. trgovinski partneri: Belgija, Juž. Koreja, Njemačka, Nizozemska, Portugal, SAD i Angola. U novije se vrijeme ulažu napori u razvoj turizma; strani kapital ulaže se u gradnju manjih turist. kompleksa na São Toméu i Príncipeu. Postoje dobre mogućnosti razvoja oceanskoga šport. ribolova. Duga kišna sezona najveća je kočnica razvoju turizma. Od o. 380 km cesta tek ih je o. 66% asfaltirano. Nema želj. mreže. Za prihvat manjih brodova osposobljene su luke São Tomé i Neves na otoku São Tomé, dok je za velike prekooceanske brodove opremljena luka Agulhas Bay na Príncipeu. Jedina međunar. zračna luka u gl. gradu dok se manji aerodrom nalazi na Príncipeu.
BNP (2003): 214 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 16,6%, industrija 15,3%, usluge 68,1%
Udio zaposlenih po sektorima: –
Nezaposlenih: –
Inflacija (2006): 15%
Realan rast gospodarstva (2004): 4,5%
Uvoz (2006): 48,9 mil. USD
Izvoz (2006): 9,7 mil. USD
BNP (2003): 214 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 16,6%, industrija 15,3%, usluge 68,1%
Udio zaposlenih po sektorima: –
Nezaposlenih: –
Inflacija (2006): 15%
Realan rast gospodarstva (2004): 4,5%
Uvoz (2006): 48,9 mil. USD
Izvoz (2006): 9,7 mil. USD
Povijest
Otoke (tada nenastanjene) su otkrili port. pomorci Pedro Escobar i João Gomes 1470; tijekom 1480-ih otok koloniziraju Portugalci, koji s vremenom dovode afr. robove kao radnu snagu na plantažama šećera. Status kolonije stječe 1522. U prvoj pol. XVII. st. pobunjeni robovi, pod vodstvom Amadora, preuzimaju vlast nad otokom São Tomé. U XVIII. st. otok Príncipe postaje važna postaja trgovaca robljem na putu za Brazil, a tamošnja gl. luka Santo António postaje gl. grad kolonije. Prestankom trgovine robljem od sred. XIX. st. značenje Príncipea opada, a polit. i gosp. težište ponovno postaje otok São Tomé; 1875. ropstvo je ukinuto, ali većinu radne snage i dalje pretežno čine bivši robovi (ugl. podrijetlom iz Angole). God. 1951. otoci stječu status port. prekomorske pokrajine, ustav 1972, autonomiju od 1973. Neovisnost o Portugalu stječu 1975; brojno bijelo stanovništvo tada iseljava u Portugal. Do 1990. na vlasti je (u jednostranačkom sustavu) Pokret za oslobođenje San Tomea i Prinsipea, predsj. Manuel Pinto da Costa; 1991. naslijedio ga je Miguel Trovoada (ponovno izabran 1996); 1989. uvedeno je višestranačje, 1991–94. na vlasti je Demokr. stranka obnove, a od 1994. Pokret za oslobođenje San Tomea i Prinsipea; od 1996. predsj. vlade Raul Bragança Neto. God. 2001. za predsj. države izabran je Fradique de Menezes.