sanskrt (skr., uređen, pravilan), uza stariji vedski, jedan od staroindoarijskih jezika. To je mlađi knjiž. jezik, jezik klas. indij. književnosti i kulture. Njegov donekle arhaičan oblik jest u spjevovima Mahâbhârati (←IV. st. – IV. st.) i Râmâyani (←III. st. – III. st.), i taj se naziva epskim sanskrtom. Klas. je s. jezik iz sred. ←I. tisućljeća. Opisao ga je u ←V/←IV. st. gramatičar Pânini. Procvat književnosti i druge literature bio je od V–XII. st., no jezik se upotrebljavao i poslije. Može se reći da je njegov položaj u Indiji sličan položaju latinskoga u srednjovj. Europi. Budistički hibridni s. u svojoj osnovi ima neki od sjeverozap. prakrtskih dijalekata koji se umjetno posanskrćivao.