Saska (njem. Sachsen), u sr. vijeku, vojvodstvo između Labe i Rajne, Harza i obala Sjev. mora. Ustrojena pod dinastijom saskih vojvoda Liudolfinga (njem. kraljevi, odn. carevi 919–1024) potkraj IX. st. U X. st. Sasku stječe na upravu markgrof Hermann Billung; od 1423. njome upravljaju markgrofovi od Meissena (kuća Wettin); sva njihova područja otada se nazivaju Sachsen. God. 1485. S. se dijeli na dvije loze kuće Wettin: ernestinska loza stječe Wittenberg i veći dio Tiringije te naslov izbornoga kneza, a albertinska loza marku Meissen, sjev. Tiringiju i područje oko grada Leipziga. Diobom ernestinske loze u XVI. st. nastaje nekoliko sporednih grana: Sachsen-Altenburg, Sachsen-Coburg-Gotha i dr. God. 1574. albertinska loza stječe naslov izbornoga kneza saskog. Tijekom Tridesetogodišnjeg rata S. je na strani carskih postrojba; gubi prvenstvo među njem. protest. kneževinama. U XVIII. st. S. se oslanja na Austriju (protiv Pruske). Odredbama Bečkoga kongresa (1815) prisiljena je Pruskoj prepustiti gotovo polovicu svojih zemalja (dio Lužica, Wittenberg, Merseburg, dio Tiringije i dr.). Ustav dobiva 1831; 1848–49. jedno od žarišta revoluc. pokreta. U austro-pruskom ratu 1866. isprva je na strani Austrije, potom 1867. prilazi Sjevernonjem. savezu; od 1871. sav. država Njem. Carstva. Revolucijom u studenom 1918. kralj je prisiljen na abdikaciju, a u Saskoj je proglašena republikom. Od 1933. dio nacist. Trećeg Reicha; 1945. dio sovj. okupacijske zone; 1949. pripala ondašnjoj DR Njemačkoj.