satrap (grč.) 1. U drevnoj Perziji, kralj. namjesnik, upravitelj pokrajine (satrapije). Za dinastije Ahemenida (do ←330) satrapi su formalno priznavali suverenitet vladara, ali su imali vlastitu polit., sudsku i upr. vlast, kovali vlastiti novac i ubirali porez. Za Darija I. P. je bila podijeljena na 20 satrapija (svaka se dalje dijelila na 6 podsatrapija). Nakon osvajanja Perzije, Aleksandar III. Veliki zadržao je razdiobu zemlje na satrapije. Ponegdje je podržavao nasljednu vlast satrapa, a negdje je za s. imenovao svoje privrženike. U vrijeme rim. vlasti i u razdoblju Sasanida upravitelji pokrajina u Armeniji također su nazivani satrapima. Naziv je formalno ukinut tek za cara Justinijana I. 2. pren Okrutan samovladar, diktator, tiranin.