Schlick, Moritz, njemački i austrijski filozof (Berlin, 14. IV. 1882 – Beč, 22. VI. 1936). Studirao fiziku i promovirao kod Maxa Plancka. Profesor filozofije prirode u Beču. Jedan od glavnih utemeljitelja → Bečkoga kruga. U djelu Opća teorija spoznaje suprotstavlja osnove svojega spoznajno-teorijskoga realizma Kantovoj sintetičkoj apriornoj spoznaji. Činjenice su iskazane sudovima, pa je središnji problem spoznaje odnos između jezika i stvarnosti. Schlick odbacuje intuicionizam, stari pozitivizam (Mach, Avenarius), kao i Kantov apriorizam, i izgrađuje strogi ili čisti empirizam. Neki poremećeni student ubio ga je na stubama fakultetske zgrade. Glavna djela: Prostor i vrijeme u današnjoj fizici; Zakon, uzročnost i vjerojatnost; Pitanja etike; Osnovne crte filozofije prirode.