Schopenhauer, Arthur, njemački filozof (Danzig, danas Gdańsk, Poljska, 22. II. 1788 – Frankfurt, 21. IX. 1860). Docent (zajedno s Hegelom) na Berlinskom sveučilištu, ali mu je sveučilišna karijera prekinuta. Kritički nastavljajući filozofiju klasičnoga njemačkog idealizma, izgrađuje originalnu i jedinstvenu filozofiju pesimizma. U glavnom djelu Svijet kao volja i predodžba postavlja osnovnu ideju svoje filozofije. Svijet kao beskonačni bitak predodžaba odvija se po zakonima uzročnosti, a u osnovi stoji načelo razloga, što mu daje karakter stvarnosti i razlikuje ga od sna. Problematizirajući Kantov pojam “stvari o sebi”, Schopenhauer pronalazi njegovo spoznajno objašnjenje u volji, koja je po svojoj biti metafizička i nadindividualna, bezrazložna i slijepa, bez smisla i cilja. Čovjekov je život, kao manifestacija te volje, samo beskonačna patnja i niz životnih poraza. Stoga je ovaj svijet najgori od svih mogućih svjetova. Etički smisao nalazi Schopenhauer jedino u samilosti i pomoći drugome. U umjetnosti vidi utjehu i zaborav, ali i najviši oblik čovjekova opstanka. Schopenhauerova filozofija pesimizma imala je jak utjecaj na filozofiju i umjetnost, na primjer na F. Nietzschea, E. v. Hartmanna, filozofiju života, voluntarizam, vitalizam i dr. Ostala važnija djela: O četverostrukom korijenu načela dovoljnoga razloga; O volji u prirodi; Parerga i paralipomena.