Sefevidi, šijitska musl. vladarska dinastija; od 1501. vladala u Perziji, Azerbajdžanu, Afganistanu i dijelu Armenije. Rodonačelnik dinastije Ismail I. (1501–24) zauzeo je veći dio Irana. Vrhunac moći dinastija postiže u doba vladanja šaha Abasa I. Velikog (1587–1629), koji je dovršio pokoravanje Perzije, premjestio prijestolnicu iz Tabriza u Isfahan i ustrojio snažnu centraliziranu državu. U njegovo doba cvala je umjetnost (kralj. džamija u Isfahanu, minijature), književnost i obrt (sagovi). Dinastija slabi zbog učestalih ratova s Osmanlijama, Afgancima i drugim pokorenim narodima; posljednji sefevidski vladar Tahmasp II. svrgnut je 1736.