sekstet (engl.) 1. Skladba sa šest samostalnih i međusobno ravnopravnih dionica. 2. Naziv sastava od šest izvođača (instrumentalista ili pjevača a cappella ili uz instrum. pratnju) koji izvodi skladbe zvane sekstet. Najpoznatiji s. u instrum. glazbi su oni za 2 violine, 2 viole i 2 violončela J. Brahmsa (op. 18 i 36) i A. Dvořáka (op. 48), pa za gudački kvartet i 2 roga te za 2 klarineta, 2 roga i 2 fagota (op. 81 b i 71) L. van Beethovena, a od vokalnih iz druge slike drugog čina opere Lucia Lammermoorska G. Donizettija.