sekvenca (od lat. sequi slijediti) 1. Bilo koji ograničeni slijed elemenata. 2. film Narativno i/ili stilski zaokružen dio igr. filma, odn. tematsko-stilski cjelovit dio dokumentarnog, obrazovnog ili eksperimentalnog filma. U igr. filmu može biti izvedena u jednom kadru (tzv. kadar-sekvenca), ali se pretežno sastoji od niza kadrova, te od više međusobno narativno povezanih scena. 3. film Svaki film. montažni sklop, odn. niz. 4. glazb U starokršć. liturgijskom pjevanju, oblik nastao podmetanjem teksta pod melizme (tzv. jubiluse ili jubilacije) na zadnji samoglasnik (a) riječi aleluja kako bi ih se lakše točnije zapamćivalo, pretvarajući tako melizmatičke u silabičke napjeve. Po tom slijedu prozvan je i tako nastali oblik. Nije točno utvrđeno kada i gdje je otpočela ta praksa, prvi se put spominje u drugoj pol. IX. st. Ubrzo potom od toga je nastala samostalna pjesničko-glazb. vrsta, oblikovana strofično, i postala je široko popularna i sadržajno raznolika čak sa svjetovnim elementima, zbog čega se o njoj raspravljalo na Tridentskom saboru, na kojem su za uporabu u bogoslužju odobrene samo uskrsna (Victimaes paschali laudes), duhovska (Veni sancte Spiritus), tijelovska (Lauda Sion Salvatorem) i mrtvačka (dies irae, dies illa). Sred. prve pol. XVIII. st. dodana im je još tužaljka Djevice Marije pod križem (Stabat Mater), nastala najvjerojatnije sred. druge pol. XIII. st., koju su od XVI. st. naovamo kao samostalno koncertno vokalno ili vok.-instrum. djelo obradili mnogi najugledniji eur. skladatelji (Palestrina, Boccherini, Schubert, Rossini, Verdi, Dvořák, Szymanowski, Poulenc, Penderecki, od hrvatskih Zajc). Također, neposredno ponavljanje nekog motiva na višem ili nižem stupnju od prvog nastupa, zvanog modelom sekvence. Premještanje se obično odvija po sekundama, no moguće i po drugim intervalima. Prema smjeru premještanja s. su uzlazne ili silazne; ako je premještanje izvedeno samo u jednom glasu, onda je melodijska s., a ako se izvodi u svim glasovima, riječ je o harmonijskoj s. Može biti tonalna (ne dovodi do modulacijskih promjena) i izvantonalna (doslovno transponiranje intervala mijenja tonalitet), a njihovim kombiniranjem nastaju mješoviti oblici s. Od sred. XVII. do sred. XIX. st. s. je bila važan gradbeni element instrum. skladbi, primjenjivan os. u epizodnim dijelovima fuge i u poredbenim dijelovima sonatnog oblika.